brokengirl19 - Tumblr blog

[brokengirl19]

Shvatis da si odrastao onda kada nešto može da te razocara, ali nikad da te iznenadi.

Od ljudi možeš da ocekuješ sve.

Shvatiš da život nije pravedan.

Nit je bio nit će ikat bit.

A i ako to ne želiš da prihvatiš, opet ne možeš to promjeniti.

Odrasteš kad shvatiš da mnogi od onih što te okružuju žele nešto od onoga što imaš,malo njih te voli zbog onoga što jesi.

Svi su sa tobom dok pobjedjuješ,ali kad gubiš,e tu vidiš pravo lice svijeta.

Odrastao si jer plačeš sam i opet izlaziš sretan medju ljude.

Odrasteš, jer dijete unutar sebe, ako ne sakriješ, svijet će ga ubiti.

Odrastao si, jer si srce od leda pretvorio u kamen.

[brokengirl19]

Ne morate mi donositi ruže kod groba kad umrem,ako ste mi dok sam živ bio davali samo trnje…

[brokengirl19]

A njoj nije bio problem da prašta,samo se umorila koliko je puta čula reči, “oprosti mi…”.

[brokengirl19]

Moj najveći problem je što mislim da bi ljudi uradila isto za mene što bih ja za njih

[brokengirl19]

Zagrljaj bez izgovorenih reči vredi više slomljenom srcu nego hiljadu izgovorenih…

[brokengirl19]

Velika tuga u duši,još veći osmjeh na licu…

[brokengirl19]

Povredili su te oni ljudi,baš oni kojima si povjerovao kada su rekli da nisu svi isti…

[brokengirl19]

Helicopter purring

[brokengirl19]

Godinu dana poslije

uviđam

da sam postala

jedna topla duša

sa snagom lavice.

- mama napokon sam uspjela.

[brokengirl19]

Kitty wants a kiss

(via)

[brokengirl19]

puno plačeš za nekog ko me svaki dan ubeđuje da je dobro

[brokengirl19]

moj svaki znala si grijeh

al opet bi me ljubila

[brokengirl19]

[brokengirl19]

Svaki čovjek ima neke svoje tajne pritiske nagomilane još od djetinjstva.

Prozirne stvari, Vladimir Nabokov

[brokengirl19]

Katkad bih joj govorio

kako je oštra s jezikom.

Svađalica velika.

Narednih deset minuta,

slušam njenu nervozu u riječima.

"Je*i se, pusti me na miru",

ženstveno zbrusi,

potom se naljuti.

Gledao bih je takvu.

Ljutitu svega pet minuta.

Iako, prođe ju brzo,

po neki slatkiš donesem,

malo je gnjavim

i k'o nova.

"Izvini za ono maloprije.."

Samo se nasmijem,

jer eto,

pored nje mogu samo zamišljati

kako bi ovaj svijet bio dosadno mjesto,

kad bi svaka žena bila jednostavna.

Zamisli da uvijek kaže ono što i misli.

Da nikad nedorečena ne ostane.

Da glumu ostavi sa strane.

Da joj 'možda' može značiti samo jedno.

Da joj ne treba toliko vremena da se spremi.

Da ne dobacuje i ne ide kontru cijelom svijetu.

Shvatim, bilo bi monotono.

Ovako je svoja.

Na svoju ruku.

Ne kani što će se danas provesti,

šta će joj ko reći,

kako će se obući i ostale sitnice.

Kod nje 'vječito ljuta' traje pola sata.

Voli, eto, kad je se sjetiš.

Živi od toga.

Čuvat' će autobuske karte,

sve te blam-slike u galeriji.

Sve joj je to uspomena.

I ne mari apsolutno ni za čim.

Samo joj treba neko da joj čvrsto ruke drži,

dok je ona u svom svijetu.

Dok se ludila ukrste.

To je neka utopija.

I onda,

"uvukla se ispod kože,

koliko je volim, Bože.."

Nikakvo čudo.

Takvu blesu životom voliš.

-emotivaaac

[brokengirl19]

Lutko,

treba ti neko

ko ti neće dozvoliti da ideš spavati

ako osjeti da nisi uredu.

"Pričaj.

Slušam.

Kad budeš bolje,

biću i ja."

To je cijela poenta.

[brokengirl19]

Playing with a kitten and she slept

(via)