balkanskabuna-blog

[balkanskabuna-blog]

Uspjeli prosvjedi u Rumunjskoj - vlada povlači spornu uredbu

“Vladajuća Socijaldemokratska stranka (PSD), koja je na vlasti od 4. siječnja, kontroverznu je mjeru donijela prije pet dana, a na snagu bi stupila krajem idućeg tjedna. Kritičari kažu kako bi mjera bila najveći uzmak od reforma otkako je Rumunjska pristupila Europskoj uniji 2007., a prema uredbi bi korumpirani dužnosnici mogli završiti u zatvoru samo ako se radi o svotama preko 200 tisuća leja (47,500 dolara) što bi zaštitilo stotine dužnosnika.” 

“Propis je također trebao dopustiti kršiteljima zakona da u nekim slučajevima potpuno izbjegnu kaznu, primjerice kad se korupcija dogodi između članova iste obitelji, piše BBC.”

“Protiv nje (uredbe) je svakodnevno prosvjedovalo stotine tisuća Rumunja, a to su bili najveći prosvjedi u toj istočnoeuropskoj zemlji od pada komunizma i diktatora Nicolaea Ceausescua 1989. godine. Demonstracije su održane u više od 70 gradova diljem Rumunjske.”

Tekst je je preuzet s Dnevnik.hr

Očito se isplati prosvjedovati ali potrebna je upornost.

[balkanskabuna-blog]

Seljačka buna

Ovih dana prisjećamo se Seljačke bune - herojskog podviga iz doba kada na ovim prostorima nije bilo demokracije. Tom prigodom naši preci pobunili su se protiv nepravde koju su nanosili vladajući, hrabro se sukobili protiv nadmoćnijeg protivnika i pritom platili svojim životima. Kako doznajemo iz kronike Nikole Istvánffyja posljedice za poražene bile su strahovite:

“Nemilosrdan i neumjeren bio je postupak protiv onih, koji su se predali ili bili zarobljeni. Na sve strane po obližnjim stablima i seoskim kućama visjeli su na poprečno spojenim motkama, da ih svatko može vidjeti, a na jednoj vrlo visokoj i razgranatoj divljoj kruški, koja slučajno bijaše izrasla uz vojničku cestu, bijaše o konopcu obješeno šesnaest ili više nesretnih seljaka i izloženo vjetrovima da ih njišu i pticama da ih kljucaju. Nekima su pak bili odsječeni nos i uši, pa su tako osakaćeni pušteni, da trajno nose sramotnu uspomenu na bunu i bezbožno podizanje mača protiv svojih gospodara. Sam Gubec, zlokobni vođa zločinačke vojske i kako ga sami nazivahu kralj, bio je živ uhvaćen, što je bilo osobito drago plemstvu i njegovim vođama, te doveden u Zagreb. Tu je on, pošto je pred njegovim očima bio pogubljen Andrija Pasanec, njegov zamjenik u vojsci, najprije bio strašno izmrcvaren usijanim kliještima, zatim okrunjen željeznom krunom i to usijanom i najposlije rasčetvoren kao razbojnik…“

Što bi žrtve Seljačke bune rekle na to da mi danas živimo u, po njihovim pojmovima neograničenoj slobodi, i da možemo svakodnevno protestirati, boriti se za svoja prava bez straha da će nas vladajući porobiti, mučiti i pogubiti? Što bi žrtve Seljačke bune rekle na to da slobodu koju danas imamo i za koju su djelomično i one zaslužne mi uzimamo zdravo za gotovo? Što bi žrtve Seljačke bune rekle na to da smo mi, njihovi potomci danas pasivni i nezadovoljni unatoč svim tim privilegijama koje imamo u odnosu na njih?