Don't wanna be here? Send us removal request.
Text
Odlutaš ponekad i sanjam sam. Priznajem, ne ide, ali pokušavam. I uvek dođe d-mol. Spusti se k’o lopov po žicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama i teško prođe sve to. Jedan d-mol me dobije kako odeš ti. U sobi je. Glupi d-mol uvek sazna kad je to. Uhvati me čvrsto i ne popušta. Lud je za tišinom, to ne propušta. Vodi me u svoj plavičasti dom. Jedan d-mol me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali. Nije to, šta je tuga za d-mol?
55 notes
·
View notes
Text
Balašević-čovjek koji me je naučio svemu.
27 notes
·
View notes
Text
Naposljetku... Ti si dobro znala tko sam ja! Otkud sad te suze, moja mila?
Đorđe Balašević
79 notes
·
View notes
Text
Put do zvijezda je samo etapa kružnog puta do sebe. Ako znaš prečicu, nema potrebe puno se lomatati po bespućima. Ne prijatelju... Stigao si čim kreneš. Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu. U tome je tajna... U tome je jedini trik...
Đorđe Balašević
29 notes
·
View notes
Photo
22 notes
·
View notes
Text
“Toga jutra sam stigao putničkom klasom, pa kući sa stanice časom… Kroz bašte i prečice znane…“ Začuh riječi pjesme koje su dopirale iz male crne kutijice između mjenjača i pepelnice za pepeo cigareta. Upitala sam mamu ko je taj pjevač? Kazala mi je da se zove Đorđe Balašević. Zvučao je tako mlado, mada, nije bio. Zaljubila sam se u njegove pjesme. Nešto kasnije, mama mi je skupila njene stare kasete s njegovim pjesmama. Po cijele dane mi se samo on “vrtio“ na kasetofonu. Plovila sam morima mašte. Čas sam bila Katrin, čas Provincijalka. Moji roditelji i njegove pjesme su stvorili od mene osobu kakva danas jesam. Mnogo sam naučila od tog Čovjeka. Cijenim stvari koje bi svaki čovjek trebao cijeniti. Zaboga, toliko toga lijepog` se u meni probudilo! “Godine nas obrade različito. Nekome postane važno s kim će leći, a nekome s kim će se probuditi.“ Moja generacija je upala u kolotečinu današnjice. Ja se još držim… Čupam se. Tokom puberteta upoznala sam veoma malo ljudi koji slušaju, ma šta slušaju, koji žive Balaševića. I eto, među tih par ljudi upoznah mog današnjeg Večnog Dečaka. Jedno veče, tamo oko pola dvice, ugledala sam kako mi svjetluca displej na mobitelu. “Znam jednog dripca koji misli na tebe u pola dva poslije ponoći.“ Pročitala sam tu hrpicu riječi i ostala zaljubljena. Stvorili smo našu Naopaku Bajku iz koje nikada neću da odem. Tu pripadam. Pripadam svijetu koji je izgradio Balašević. Taj svijet je ispravan. Tu nema zla. Krije me od bolesnih, bolnih obećanja. O, Bože, čuva me od pokvarenosti. Ne misliš? Poštujem sve ljude zahvaljujući njegovom “Neverniku“. Zar to nije najvažnije? Trebalo bi dragi Neznanče da i ti to čuješ.
Ovdje bi dobro “legao“ jedan smajli, ali ovo je donekle ozbiljno pismo. Nije li?
Ubacit ću ovo pismo u prvi poštanski sandučić, jer mene čeka onaj voz na kraju svijeta. Žurim.
Tvoja Peggy Sue!
64 notes
·
View notes