Photo
633K notes
·
View notes
Photo
816 notes
·
View notes
Photo
This is like installing Windows on a Mac.
2M notes
·
View notes
Photo
1 note
·
View note
Text
Zar ne želimo sve iste, jednostavne stvari? Nekoga pred kim možeš biti smotana, glupa, previše emotivna, besna, u PMS, u trenerci, u haljini, našminkana, nenašminkana? Nekoga ko zna da ima uz sebe nešto krhko i nežno, a opet građeno od toliko čvrstih stavova, principa i ludih teorija. Nekoga ko sve to ume da čuva.
1K notes
·
View notes
Photo
119K notes
·
View notes
Text
Rebloguj ovaj post ako si iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine. :)
• Da zapocnemo prijateljstvo.
• Jer zelim followati mnogo nasih blogova!! Ipak su balkanci najbolji.
• I mozemo followati jedno drugo. :)
4K notes
·
View notes
Photo
590K notes
·
View notes
Photo
638K notes
·
View notes
Quote
Jednog dana samo postane bolje. Nema objašnjenja niti razloga zašto. Samo se probudiš i jednostavno nisi više ljut.
(via toute–la–nuit)
609 notes
·
View notes
Photo
407 notes
·
View notes
Text
Da li nas osjecaji varaju?
Često se to zapitam, jer toliko puta sam pogriješila u vezi momaka, prijatelja, sebe. Nekad ne znam zašto sam bila sigurna u to što sam vjerovala. U vezi njega sam imala baš neki osjećaj koji je bio drugačiji i jači, nekako mi se činilo da je to to. Naš početak je počeo preko fejzbuka, 23 jula. Ja sam bila tada na moru sa društvom, javio mi se na neki drugačijii način od ubičajnog načina kako se momci uglavnom javljaju curama. Morala sam mu odgovorit. I tako je sve počelo, po cijeli dan i noć poruke, razmjena glasovnih porukaa. Počeo mi se sviđat, neko posle dugo vremena. On je u tom periodu bio u Americi radio je, trebao je doć tek 1 oktobra. Odlučula sam ga čekati, 2ipo mjeseca. I on mene (bar je tako pričao). U medjuvremenu smo prekinuli kontakt, jer se uplela njegova bivša cura, a moja poznanica. Ali posle dvije nedelje opet se vratio, ja sam znala razlog i bez njega, ali nekako me je boljelo jer zbog necega sto mu je neko ispricao za mene, odustao od mene. Ali kako god nastavili smo gdje smo stali. Ubrzo je on dosao, i rekao oko 7 sati uvece da izadjem da se vidimo. Dok sam ga cekala i trazilaa, srce mi je lupalo 300 na sat, noge su mi klecale. Kad sam ga vidjela samo sam potrčala i skočila mu u zagrljaj. Nisam ga pustala, tu smo poceli izlazit. Doslo mi je prvi put od srece da placem. Poceli su lijepi trenucii, posto je studirao u Kotor, opet sam cekala svaki vikend da dodje. I ono zivjela sam za te vikendee. Ali najljepse od svega je bilo kad sam zaspala i probudila se pored njega, bilo mi je neralno. Od svakog njegovog dodira srce bi zalupalo, a koza bi mi se najezila. Ufff I odjednom posle toga se sve promjenilo, postao je hladan, sve je bilo na silu, zanemario me je. Rekao mi je da ima neku blokaduu nesto, a nedelju kasnije da mi ne vjeruje. Nisam htjela da ga ubjedjujem, niti trositi rijeci za nekog ko mi je do prije nedelju dana govorio da se baš zaljubio, da nikad nije bio srećniji i ispunjenii, neko ko po drugi put odustaje bez ikakvog razloga i da mu je izgovor "blokada". Nekako ne shvatam, kako su moji osjećaji pogrijesili za nešto tako? Kako? Zašto naiđem na pogrešnog? Pišem ovdje jer nisam tip osobe da pokažem da me boli nešto, jednostano šta sad? Vrijeme ide, meni on nedostaje i jednostavno u meni se rađa ravnodušnost prema svemu, a u duboki u sebi se eto nadam da će osjetis ono što sam ja osjetila.
0 notes