abundantia-alogia99-blog

[abundantia-alogia99-blog]

Sve u svemu, ništa nikom.

I većinom me nema nigdje, a uvijek sam sâm. Negdje u međuprostoru. Za koji ne zna niko da postoji. Samo ja i polu-prazna flajka. Pitam se zašto postoji vrijeme. I zašto vrijeme nas nosi negdje u neka nepoznata mjesta pa jebemu i u daljinu. U okruženje praznih faca, ljudi bez ličnosti, imena i djela. Zašto sve nestaje i imuni smo na "naviku". Hajde zapitajte se malo... Gdje ste ? Šta je cilj postojanja ? Zavirite u onaj dio mozKa koji posjeduje što bi se nazvalo pred-memoriju. Vratite film, razvoj civilizacije je mnogo jebena rStva...

[abundantia-alogia99-blog]

Kafana kod besmrtnih (odlomak)

Prokleto sam šutio, njemo tragao za srećom. Uvijek sam izbjegavao tu kišu koja je hrlila ka meni. Slijepac u slijepoj ulici. I kad spadnem na prosijački štap udarat ću vas njim, neću dozvoliti taj užitak vašem egu. Vrtlog ljubavi na vrh neosvojive kule. Bio je dim na vrh lule. Prosjedo žutih brčića jednog starca u ćošku kafane. Ulazio je u isto vrijeme i zapremljivao isto mjesto kod kamina. Bio je konstantan kao vijesti u 7. Ispred njega na kariranom stoljnjaku čokaljčić rakije i cigara koju ispuši do pola. A ona se sama ugasi u nedoumici kao što se ugasio njegov život baš nedavno. Svi smo sjedili u toj istoj kafani "dva bokalca" nisu bila ona dva ista bokalca od kako boemi sve brže odlaze u vječnu kafanu. I baš taj dan smo sjedili svi u potpunoj idili, muk i dim ispunjavali su taj starinjski ambijent. Sjećanja na njega su se ocrtavala u kimanju glavom onih koji su ga poznavali i slušali njegove životne priče. Kačili kao trofeje uz "njegov kamin". I sunce kad izađe s istoka i proviri kraj Trebevića uprto gleda uvijek u taj kamin i čošak stola na kojem je mnogo puta zaspao. Nekad od alkohola nekad od patnje i mukotrpne borbe sa životom. Bio je radoholičar a mnogi kažu i alkoholičar. Obožavao je da zalije tu bol u sebi, kako kaže "rane uz alkohol brze zarastaju". A rastao je na istom mjestu gdje i ja, te imamo dosta sličnosti. Mane mu nisu brojali jer to nije bilo brojno stanje u kafani. Uz druženje i dobru atmosferu računao se smijeh i životno iskustvo kojeg je on imao na izvoz. Čista jezika i jezivog tona je izvozio i istovarao u glave drugih. Tačnije u glave onih koji su željeli da čuju. Nije bio škrtac a svi smo znali da je jevrej tako da taj paradoks je bio vrhunski primjer svima onima koji škrtare na znanju. Jer tobože njegov stav se nije poklapao ni sa jednim od jevrejskih filozofa imao je klasičnu kafansku politiku i filozofiju. Do perioda kad je zanjemio niko ne zna zašto i ko je bio inicijator njegovog sljepila na usnama. Sve mi se čini da je to bilo smišljeno i pripremljeno. Taj njegov udlazak u njeme. Sjedio bi pored onog istog trijumfalnog kamina, ali sada mu osmijeh isti nije, priče nema. Duboki pogled, neka nepoznata zamišljenost i pripravnost dok neko ne bi ušao u kafanu i pozdravio se s njim. Jukebox je svirao iste pjesme, čulo se ujutro Prljavo Kazalište a već popodne se iz muka zaori "Ne spavaj mala muzika dok svira..." I sve je imalo tvoj tonalitet, a u prazno su nas zaskakali, doskočicama pobožnika u vrijeme dok sam bio gnostik...

[abundantia-alogia99-blog]

Tušta i tma...

I dok čitam Jergovićevo i Basarino naglabanje o svemu mogućem shvatam da možda ljudski rod nije toliko zaostao ili 'pak može da vlada svojim životom. To djelo bi nazvao preživanje svoje ličnosti i hod preko strune da u neku kolotečinu uđeš sasvim slobodan i svoj. Paradoksalno da u svom tom neprostoru tražimo svoj prostor, ja sam ga našao u kafani. Neko u teretani ili već nebitno. Moja teretana je moja soba tu sam glođem sebe i svoje živce vračajući traku u nazad. Krleža, Anton, Mirko i svi pisari svijeta su pokušavali dovesti program vaspitanja u ravnotežu ali taj bilans nije uradio plodom nigdje i nikada. Tako da živite kako vam je ku*cu čejf. Ako se ne sviđa širim narodnim masama nek' urlaju u svoja njedra i stiskaju vas za "ponos"...

[abundantia-alogia99-blog]

Hektolitar rock'n roll-a uz pjesmu glasno glasnije da ne znamo drugačije, da se vrtimo u svom nebu i plivamo na sjajnim stazama svoje mašte i da smo zapamtite... SLOBODNI

[abundantia-alogia99-blog]

Kafana kod besmrtnih u nedogledu...

Vjerovatno nisam opažao kolonijalce i padobrance koji su tu sjedili. Ne gledajuci druge oko sebe imali su znacajan reflekt te kafane. Neke od najvecih zivotnih prica u sudaru sa buducnosti nisu davale nikakvih znaka da bi trebao izvuci poruku jer je sve izgledalo kao da bi trebao ici stopama tadasnjih boema i velikih kvazi filozofa. Sarajevo kao danasnji "grad papaka" imalo je posebnu ulogu u odrastanju mladeži. Jer oni nisu odrastali vec urastali u tudje nade i kaprice. Besmrtnost je postala ocita jer rijeci ne lutaju iako one sto ih hartija cuva zapali neka zalutala granata tokom proslog rata...

[abundantia-alogia99-blog]

Ne podnosim palamuđenje svakakvih prelivoda i mutivoda onih što sole rane i onih sto prepričavaju ozbiljne događaje izgledom kao dvorske lûde... Jedna priča prensena na deset osoba nije više dobra priča nego plagijat laži koja istinu ne sadrži. Vidno srhvan glupostima i praznim glavama nakon dugog vremena otvorim tumblr i počinjem da serem. Sranje u boji uz malo rock - a i viljamovke...

[abundantia-alogia99-blog]

Propuh u glavi, prazan pogled, prazno srce i tijelo koje nema duše satkalo je jednog čovjeka. Pa recite da se iz ničega ne može stvoriti nešto. Itekako može, mene je naprimjer stvorila kafana...

[abundantia-alogia99-blog]

Poljubac je divan trik dizajniran od strane prirode da zaustavi govor kada reči postanu suvišne.

– Ingrid Bergman

[abundantia-alogia99-blog]

Svako poglavlje u životu završava mi sa : "e jebi ga..."

[abundantia-alogia99-blog]

[abundantia-alogia99-blog]

[abundantia-alogia99-blog]

[abundantia-alogia99-blog]

Čovjek je oduvek opsednut idejom o putovanju kroz vreme ; u mene se,za jednim šankom, ušunjala ideja o putovanju kroz vreme - putovanjem kroz prostor. Recimo, odselio si se iz nekog stana i više nikad nisi kročio u njega ; sedneš noćas u tramvaj, zaputiš se u taj stari stan,a tamo sedi kompletna ekipa iz tog vremenai pita gdje si do sada. Posediš malo, a onda odeš u park gde si sedeo sa bivšom curom,jednom, i posle više nikad ; odeš tamo i budete klinci na koji sat - pita te gdje si bio, a ti pričaš gdje si bio tada, a ne ove noći ; izljubakate se, ispipate, pričate.o budućnosti koja se nikad neće desiti. I onda odeš. Recimo,kod pokojne bake - da jedeš supu kakve drugde nema i slušaš njene verzije poznatih bajki. Na dan kad si luzer,prošetaš do mjesta neke svoje male pobede - a tamo ljudu dižu čaše i nazdravljaju ti.

Marko Šelić Marchelo - Napet šou

[abundantia-alogia99-blog]

U nekoj sam beznadeznoj hiperagoniji da mogu napisati pjesmu,

A zao mi je sto sam odan i klimav svakom romanticnom mjestu.

Trazio sam proslost svu,

Nasao je neko drugi,

Jer ja nisam bio tu.

Vrti se sve,

Osim lazi da svijet ne.

I vidi vidi vidi kako uzdisem,

Umoran,sumoran.

Svako jutro lazima umotan.

Imam naviku da od mene prave razliku.

Nisam kriv sto mozda nije taj dan, mozda sto nije ovo moj san.

Zapravo nije ovo moj svijet.

JER JA SAM BOLEEEESTAAAN.

[abundantia-alogia99-blog]

[abundantia-alogia99-blog]

[abundantia-alogia99-blog]