#pojeo

[lilacerull0]

iritantan esej u tagovima jer me probudila stvaralačka misao...

[pathofpatience]

„Ti si se zaljubio u prolazni svijet pun zavaravanja, koji nas vara i onda, kada nas iskreno savjetuje, koji čim prema tebi pođe, dadne se u bijeg, čim ti dobročinstvo učini, pokaže i svoju zlobu, a kada te prihvati svojom tjeskobom, vjeruj da neće briga i muka lahko prestati. Kad bi ti stekao Karunovo blago, ne bi se mogao okoristiti ničim osim zalogaja, koji bi pojeo i komada platna, kojim bi se odio. Pretpostavimo da si na ovom svijetu postigao carstvo, zar ga od tebe neće iščupati ruka smrti? Mahni se zavaravanja ovakvim svijetom! Ostavi njegovo društvo, a sa svojom dušom pođi i drugoj strani! U tome je prava dobit. Nek te ne veseli časak ovosvjetskog veselja, koji će ti donijet duge i duge žalosti i tuge. Sve kad bi živio hiljadu godina, sve bi to prolazno bilo kao dan i noć.“

- Mehmed Handžić, rahimehullah

[adisharoney]

blok me pojeo

[osjetimojubol]

Draga gospođico I,

U ovom “pismu” želim da odgovorim na sva vaša pitanja, neka ih cijeli svijet vidi jer kad smo šetali kući tu zadnju noć kao da je cijeli svijet bio naš gledaoc. Plišanci, sestrin i moj su još uvijek kod nas te čak i svi privjesci. Ne znam kako i zašto ali mi je drago pogledati ih i vidjeti tu stranu mene. Drago mi vas je bilo vidjeti u haremu tek da vidim kako ste i šta radite ali mi je bilo krivo kada ste glavu okrenuli od mene kada ste sa “prijateljicama” hodale gradom. Pazite s kim se družite gospođice, neki kažu da ste sve četiri, izvinite što moram uporijebiti ovu riječ “retardirane”. Molim vas, pazite. Nikada nisam bio kukavica i iskreno lagao sam samo oko sitnica, oko onoga na šta se ne bi naljutili. Vidim i dalje pišete o onoj vašoj prvoj ljubavi ali ipak kažete da se zamaram oko pogrešnih ljudi, kako to? Nemojte misliti da sam ljut ili nešto samo sam vas uhvatio u laži po ko zna koji put ali i ovaj, vjerovatno zadnji put ću to staviti negdje u pozadinu mozga tek onako da se nekada probudi kada želim spavati. Gospođico, znate li da nisam mogao spavati evo jučer je bio tačno mjesec, spavao sam onoliko koliko mi je bilo potrebno. Nadam se da ću večeras lakše zaspati, ipak ste mi odgovorili na večinu pitanja i hvala vam na tome. Nisam bio pri sebi i da vam iskren budem nisam čitao tu svetu knjigu koju ste mi dali. Izvinite što sam pojeo onu čokoladu (od tolikog nespavanja ogladnim ponekada). Kao što sam rekao u prošloj pjesmi planiram studirati (iznenadili ste se zar ne?). Mislim da ponovo (hvala Bogu) imam ljude oko sebe kojima mogu vjerovati, ali znate mene, samom sebi ne vjerujem pa ne mogu ni njima ali pokušavam. Svaki dan sam u onom istom kafiću i uvijek hoću naručiti nešto ljuto ili pak bilo koji alkohol ali uvijek izgovorim “može kafica”. Franz Kafka mi je najdraži pisac, moram pročitati i “Pisma ocu”, Vi ste mi to preporučili. Nadam se da sam bar na pola pitanja odgovorio, pitajte opet ako Vam nešto nije jasno. Hvala za sve.

Vaš.

[bunny-banana]

al što je [redacted] mislio da je pojeo sa #naslismospas, k'o da ne zvuči kao komentar kopiran sa nekih fanatično religioznih facebook stranica

[ladiscribus]

Asuncion - Probodeno srce Južne Amerike

Došao sam autobusom na glavni autobusni kolodvor u grad Asuncion, glavni grad Paragvaja. Želio sam krenuti prema hotelu javnim prijevozom da ne trošim novce na taxi no doživio sam opet nešto, što sve češće doživljavam u zemljama Južne Amerike, a to je da je vožnja javnim prijevozom postala maksimalna komplikacija. Nekakve kartice za javni prijevoz na kojima moraš puniti saldo novcem da bi dobio kredit kojeg onda možeš trošiti na usluge javnog prijevoza, ovdje konkretno na autobuse, iako je Asuncion imao konjski tramvaj još davne 1871., a električan od 1913. koji nažalost danas više ne vozi. No to nije sve što se tiče kartica javnog prijevoza. Postoje više kompanija koje izdaju takve kartice. To sam sve saznao pričajući s tipom iz nekog kiosk-dućana. Na kraju mi je on pozvao Uber i još nadodao nešto sitno novaca iz svog džepa. Vrlo ljubazno od njega, na što sam ja svečano obećao da ću mu se odužiti. Taksist je bio mladić nenavršenih 30 godina, oštrouman i prijateljski raspoložen. Navukao sam ga na priču o životu u Asuncionu dok smo se vozili do mog hotela, točnije do trga Plaza Uruguaya koji se nalazi blizu hotela kojeg sam bukirao. Taksist se doimao poprilično ogorčeno na vladu i životni standard ovdje. Pomislio sam, opet jedan mladi čovjek koji želi izaći iz svoje zemlje u neku novu ljepšu budućnost, već pomalo klasično za ovaj kontinent. Dok je ljutito obrazlagao svoje mišljenje o politici, primijetio sam jedan detalj dok je izgovarao glas r . To sam već primijetio kod gazdarice hotela u Encarnacionu, ali tada sam pomislio da ima neku vrstu govorne mane, no sada bi bilo vrlo čudno da i mladi taksista također ima potpuno istu govornu manu. Zvuči kao da Amerikanac govori španjolski pa ne može izreći oštro glas r. Pomalo komično mi je to zvučalo, no ubrzo sam skužio da svatko izgovara glas r na identičan način pa sam se brzo naviknuo na to.

Hotel je u starom dijelu grada koji je i administrativni centar grada. Na prvu loptu mi je izgledao prilično zapušten i oronuo. Većina starih zgrada su u lošem stanju, fasade neugledne, izblijedelih boja. Ne znam je li bio razlog što je već sunce polako zalazilo pa mi je sve izgledalo bezbojno ili je kroz zadnjih desetak godina bogatiji dio stanovništva preselilo u druge novije kvartove s boljom i modernijom infrastrukturom pa se grad zapustio iz tog razloga.

Drugi dan prošetao starim dijelom grada koji je ujedno i centar grada no i dalje sam imao taj isti osjećaj koji me je pratio od kada sam došao u Asuncion. Stari grad napušten i zapušten, u njemu zgrade u lošem stanju. Samo bitne profane i sakralne zgrade su obnovljene. Kao što je zgrada Panteón Nacional de los Héroes y Oratorio a Nuestra Señora Santa María de la Asunción. To je jedna od najznačajnijih povijesno - umjetničke vrijednosti, posebice je zgrada velike domoljubne vrijednosti s velikim natpisom na latinskom: "fides er patria", što znači vjera i domovina. Unutra su zahvale velikim vladarima, kraljevima, prinčevima, mornarici, avijaciji itd., i uistinu ova zgrada je mjesto posebne važnosti za Paragvajce. Cijeli ovaj dio grada kao da je izgubio svoju urbanu socijalnu dušu. Kao da ljudi dolaze ovdje samo radi posla, kratko se zadrže i idu dalje. Kao da turista ovdje i nema. Nema gužve oko glavnih znamenitosti grada, kao što je to u nekim drugim zemljama Južne Amerike. Prošetao sam do katedrale Nuestra Señora de la Asunción , preko puta pojeo kažu jednu od najboljih empanada u gradu. Nastavio sam do Plaza de Armas gdje se nalaze državne bitne zgrade Congreso Nacional i Parlamento Nacional te produžio do Palacio de Lopez.

Dok sam se vraćao prema hotelu, dvojica Paragvajaca srednje dobi , doviknuli su mi "Croacia!".. Prepoznali su majicu koju sam imao na sebi, a ja sam naravno zastao i prijateljski izmijenio nekoliko rečenica o mojoj Hrvatskoj i hrvatskim sportašima, posebice nogometašima i košarkašima. Jedan od njih me ugodno iznenadio znanjem o Hrvatskoj, hrvatskom sportu i općenito o sportu bivše Jugoslavije..

U hotelu u kojem sam odsjeo su bili Nijemci, stare prdonje koji podsjećaju na družinu polugangstera iz film Reservoir dogs, režisera Tarantina. Ne znam je li svrha njihovog putovanja bila poslovne ili turističke prirode, ili su možda spojili ugodno s korisnim no djelovali su organizirano i kao da znaju po što su ovdje došli. Nije ni čudo da ovdje možete vidjeti strance. Niske stope poreza privlače investitore iz cijeloga svijeta.

Poslijepodne uputio sam se u muzej željeznice koji se nalazi vrlo blizu mog hotela. U muzeju sam se našao skoro sam samcat. Tu je još bila prodavačica karata koji mi dodijelila vodiča. Kustos je bio stariji gospodin koji boji kosu u crno, profinjenog, smirenog govora i više mi je ličio na prekaljenog makroa u mirovini koji još uvijek nije skroz izašao iz biznisa. Morao sam pričekati da gospodin kustos završi s tipkanjem poruka, vjerojatno dogovaranju mutnih poslova, input output biznis. Paragvaj i jeste poznat po nezakonitom trgovanju elektroničkim aparatima, drogom i oružjem, tako da sve moguće, kao što je moguće da je moj kustos jedan od glavnih faca u ilegalnim radnjama.. Slanje bitnih informacija porukama je trajalo par minuta, dok se gospodin crne obojene kose napokon nije skroz posvetio meni i mojoj želji za znanjem o paragvajskom željeznici. Izmijenili smo puno službenih i neslužbenih informacija.. O ratu u Paragvaju, o ratu u Hrvatskoj, o Englezima koji su po njemu dali puno Paragvaju, ali po njegovom mišljenju indirektno doprinijeli ratu u Paragvaju. Inače, Paragvaj je prvi imao željeznicu u cijeloj Južnoj Americi i nju su izgradili Englezi 1961 ili 1962. kako bi brže i lakše prevozili robu. Paragvaj je bogat rudom željeza. Danas proizvode soju, junetinu steviju. Paragvaj je izgubio puno teritorija u ratu 1865. - 1870. protiv trojednog saveza Brazila, Urugvaja i Argentine no najveći je problem što je izgubio oko 2/3 muškog stanovništva. I dan danas narod u susjednim zemljama šapuće da su Paragvajke još uvijek u stalnoj potrazi za muškarcima, što za muške turiste kao ja i nije tako loše, mada se ja baš i nisam uvjerio u te pučke priče.

Kroz grad teče najveća rijeka Paragvaja koja se zove istim imenom Paraguay, a dolazi od Guarani jezika od 3 riječi para =more, y = voda i gua = špilja, a sve zajedno u kompletu bi značilo izvor mora. Uz rijeku su napravili jednu lijepu dugu šetnicu Costanera, koju sam posjetio tek treći dan mog boravka. Put od hotela vodio me preko jedne mini favele, kako susjedi Brazilci zovu takve vrste siromašnih gradskih četvrti, no da ne bi hodao 3 km dalje nego što je potrebno, odlučio sam riskirati, iako iskreno nisam ni znao ni očekivao da taj kvart tako opasno i zlokobno izgleda. Na ulazu u tu četvrt dočekao me lijepi niz murala Mompox.

Mural Mompox iz 2011.

Grad Asuncion osnovali su članovi druge španjolske ekspedicije Juande Salazar y Espinoza i Gonzalo de Mendoza 1537. baš na dan kada katolička crkva slavi spomen na Marijino uznesenje 15. kolovoza, napravili su utvrdu i nazvali je Casa Fuerte de Nuestra Señora de Santa María de la Asunción. I danas Paragvaj zovu srcem Južne Amerike, a baš Asuncion je postao ishodište daljnje kolonizacije sjevernog prostora oko La Plate. Bio je centar odakle su kretale ekspedicije u Čile i Boliviju i središte osnivanja ostalih gradova sjeverne Argentine. Kasnije Buenos Aires postaje glavni grad Potkraljevstva Rio de la Plata, i time Asuncion prestaje gubiti na važnosti i tu završava zlatno doba grada Asuncion.

Jedno mjesto koje me najviše oduševilo je jedna mala četvrt do centra grada po imenu Loma San Jerónimo koja se nalazi nadomak rijeke Paraguay. Male vijugave strme uličice, šareno obojane fasade malih kućica, ukrašene stepenice kojima se prolazi unutar naselja, uličice uske koje podsjećaju na šibenske kale, samo puno živopisnije. Klupica na kojoj se možete odmoriti i uživati kao ste u nekom drugom svijetu, mjesto koje kao da je odvojeno i ne spada u ovaj grad. Vjeruje se da je u vrijeme kolonizacije Španjolaca, ovdje bila osmatračnica koja je kontrolirala ulazak brodova u zaljev Asuncion.

Morao sam kupiti kartu za grad Resistencia na terminalu u Asuncion. Nakon obavljenog posla, otišao sam na ražnjiće na kiosku kod starije gospođe koja upravlja svojom malom firmom nasuprot terminala autobusa. Ljubazno mi ponudila plastičnu stolicu i stol da pojedem u miru ražnjiće s roštilja i dala mi pikantni umak da malo začinim. Dobro da sam prije provjerio stolicu koja je imala samo tri noge.. Vjerojatno bih razbio kičmu da sam sjeo odmah na nju bez prethodne vizuale kontrole.. Samo sam se srdačno nasmijao na tu nezgodu jer znam da nije bilo zle namjere s njene strane i tako sačuvao već odavno bolan stup kralježnice od još veće nesreće.. Uz dva ražnjića idu i dva mala kruščića. I to je sve što se dobije.. Uvijek sam težio jednostavnošću u gastronomiji i grozio sam se luksuznim restoranima jer tamo se nikada ne mogu potpuno opustiti. Uzeo sam kolu da bolje probavim mesne delicije, no nakon što sam ogulio štapiće s komadima mesa u roku keks, poželio sam popiti koje pivce, ali ne. Druga najkorumpiranija država u Južnoj Americi po imenu Paragvaj nije dala dopuštenje simpatičnoj staroj gospođi, vlasnici ovog gastronomskog objekta kioska, da prodaje pive. Nakon izmijenjenih nekoliko rečenica i sprdavanja političara guzičara koji su isti u svim zemljama koje poznam, vratio sam se u hotel javnim prijevozom - colectivo, to jest lokalnim busom.

Zadnji dan boravka u Asuncionu iskoristio sam da prošećem modernim kvartovima Recoleta i avenijom Avenida Mariscal Lopez, iako je bilo po danu jako vruće, jer ljeto u Paragvaju može biti pakleno te Paragvaj spada u najtoplije zemlje Južne Amerike. Veliki kontrast između dobrostojećih i slabostojećih vidi se u arhitekturi, kao što je isti takav kontrast u cijeloj zemlji.

[annemonne]

sta bi uradila ako bih se pretvorio u bubu pred vama

iskreno bih vas pojeo

[gojoizam]

volim madsa ko hannibala jer je kao pikili pukili peepaw dok je dobar i onda krece scena kad nekog kolje i switcha u divlju ZIVOTINJU da se useres na mjestu, bas je khm, reklo bi se, pojeo

[3thr4ln001s3]

bro ovaj lik u gladijatoru je pojeo he was so hot

Joseph Quinn as Eddie Munson Stranger Things 4 || Chapter One: The Hellfire Club

[jambolaja]

ACH Volley:Zirrat 0:3

Poslije posla otišao sam kući, pojeo ručak i odvezao se u Tivoli. Zbog gužve ispred parkinga kasnio sam. Ušao sam u dvoranu, zapadna tribina je bila puna, organizovana poseta djece autobusima, karta 16€. Jedva sam našao mjesto na vrhu jer je bilo bez razporeda. Tamo je bilo mnogo turskih zastava. Već je bilo 3:6 za Zirata kada sam ušao. Tonček Šteren (igra za reprezentaciju Slovenije, a tek je…

[valentin10]

Nesvakidašnja medicinska opasnost : "Kamen" u stomaku nastao od previše voća

Muškarac je pojeo 10 japanskih jabuka u danu, zbog čega mu se formirao bezoar u želucu — À lire sur www.nin.rs/magazin/vesti/68111/nesvakidasnja-medicinska-opasnost-kamen-u-stomaku-nastao-od-previse-voca

[pleatonitum]

Blagdan Pashe

Za čitanje i razmišljanje – 2. Moj. 12:14-20 ‘Neka vam taj dan ostane u sjećanju. Neka vam bude spomendan. Slavite ga kao svetkovinu u čast BOGU. Slavite ga u sve naraštaje. To je trajna uredba. Sedam dana jedite beskvasni kruh. Već prvog dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Ako bi netko u tih sedam dana pojeo kruh s kvascem, neka se odstrani iz Izraela. Prvog i sedmog dana održite sveti…

[piletina-u-bijelom-umakuu]

Što si pojeo moj kinder pingui??? Meowjka je rekla da moguuu.. arghh

[nagnamstajl]

Tetovaža iza uha

Na kraju tvoje obale oaza drhti,

radja se vrt iz smrti

Tu dubinu duše nikad ne bih zamenio za nešto što diše

Mrtve stvari od živih su mi bliže

Ti u drhtajima plešeš i u zalasku sunca mi pišeš

Čudna te stvar nekad nosi

Kao ptice preko neba kao prsti u kosi

I onda samo umreš

Što bi mrtvi rekli

Ko jebe žive

Kad nikad ne umeš

Nit da živiš ni da možeš

Na rukama

da mi umreš

Da li bežim?

Postao sam loš čovek

Preko noći

Dobrotu da izmislim ne umem

Niti ću moći

A onda se vraćam u stvari koje te bole

Da tamo nadjem sebe

Ne umem

I ne stojim

Nego padnem i umrem

Da li brojiš?

Koliko puta te izgubim,

Da li brojiš koliko puta

Ne umem

Zašto me vetrovi nose ka tebi

Ne znam

Zašto u sebe ne mogu da se sakrijem

A u sebe bežim

Ne znam

Zašto umirem kao da sam prvi

Pronalazim bezdan

Okliznuo sam se na tvojoj krvi

Probudio se u tvom pupku

Na prstima me mrviš

Od stakla me izmisliš

Iz pepela uzmeš

Zamisli

Ptice koje nestaju u poslednjem zvuku

Deca koja ne znaju za rukav me

Za rukav me vuku

Poslednji sam se zasitio

Pojeo tvoju bol i tvoju muku

Ja sam samo zvuk koji nisi čula

Ja sam samo deo tvog dodira

Iza mrtvih čula

Ja sam glasić iz pakla

Djavo iza uha

Ja pokušavam stvari koje bole

Da pretvorim u nešto svoje

Ja pokušavam reči da pokrenem

One reči koje

u meni

večno stoje.

[m2emacak]

Zašto si pojeo čokoladu bez pitanja? -Pa nisam znao šta da je pitam...

[rollastoney26]

Dugo nisam pojeo pljeku s nogu, felt young again xd