#pojeo

[adisharoney]

blok me pojeo

[suncokreet]

Umor te pojeo

Koža se teško skida

Pulsirajuća bol više i nije važna

Noktima ću da te stružem sa sebe.

Ja stvarno ne bih da odem.

Ti si hiljadu onih prespavanih izlazaka sunca

I hiljadu doživljenih zalazaka.

Spajam te u nespojivo.

[osjetimojubol]

Draga gospođico I,

U ovom “pismu” želim da odgovorim na sva vaša pitanja, neka ih cijeli svijet vidi jer kad smo šetali kući tu zadnju noć kao da je cijeli svijet bio naš gledaoc. Plišanci, sestrin i moj su još uvijek kod nas te čak i svi privjesci. Ne znam kako i zašto ali mi je drago pogledati ih i vidjeti tu stranu mene. Drago mi vas je bilo vidjeti u haremu tek da vidim kako ste i šta radite ali mi je bilo krivo kada ste glavu okrenuli od mene kada ste sa “prijateljicama” hodale gradom. Pazite s kim se družite gospođice, neki kažu da ste sve četiri, izvinite što moram uporijebiti ovu riječ “retardirane”. Molim vas, pazite. Nikada nisam bio kukavica i iskreno lagao sam samo oko sitnica, oko onoga na šta se ne bi naljutili. Vidim i dalje pišete o onoj vašoj prvoj ljubavi ali ipak kažete da se zamaram oko pogrešnih ljudi, kako to? Nemojte misliti da sam ljut ili nešto samo sam vas uhvatio u laži po ko zna koji put ali i ovaj, vjerovatno zadnji put ću to staviti negdje u pozadinu mozga tek onako da se nekada probudi kada želim spavati. Gospođico, znate li da nisam mogao spavati evo jučer je bio tačno mjesec, spavao sam onoliko koliko mi je bilo potrebno. Nadam se da ću večeras lakše zaspati, ipak ste mi odgovorili na večinu pitanja i hvala vam na tome. Nisam bio pri sebi i da vam iskren budem nisam čitao tu svetu knjigu koju ste mi dali. Izvinite što sam pojeo onu čokoladu (od tolikog nespavanja ogladnim ponekada). Kao što sam rekao u prošloj pjesmi planiram studirati (iznenadili ste se zar ne?). Mislim da ponovo (hvala Bogu) imam ljude oko sebe kojima mogu vjerovati, ali znate mene, samom sebi ne vjerujem pa ne mogu ni njima ali pokušavam. Svaki dan sam u onom istom kafiću i uvijek hoću naručiti nešto ljuto ili pak bilo koji alkohol ali uvijek izgovorim “može kafica”. Franz Kafka mi je najdraži pisac, moram pročitati i “Pisma ocu”, Vi ste mi to preporučili. Nadam se da sam bar na pola pitanja odgovorio, pitajte opet ako Vam nešto nije jasno. Hvala za sve.

Vaš.

[ko-snijeg-ptica-bijela]

Znaš, ja sam neko ko je mnogo puta pojeo krišku hljeba i zrno soli, i svakog novog dana govorio majci kako je ukusnije nego prethodni dan.

Znaš, ja sam neko ko još uvijek osjeti miris pizze koju nisam pojela, kako majka posljednji dinar ne bi dala za to.

Znaš, ja sam neko ko je skupljao prste kako bi nosio cipele manji broj.

Znaš, ja sam neko ko je kao dijete želio sve, a nije tražio ništa.

Znaš, ja sam dijete koje je bilo svjesno da nemaju ništa, a ipak žele da mi pruže sve.

Znaš, ja sam dijete koje je naučilo od ništa da stvara sve(t).

[bunny-banana]

al što je [redacted] mislio da je pojeo sa #naslismospas, k'o da ne zvuči kao komentar kopiran sa nekih fanatično religioznih facebook stranica

[gospocki]

jelo mi se pa sam pojeo

[ladiscribus]

Asuncion - Probodeno srce Južne Amerike

Došao sam autobusom na glavni autobusni kolodvor u grad Asuncion, glavni grad Paragvaja. Želio sam krenuti prema hotelu javnim prijevozom da ne trošim novce na taxi no doživio sam opet nešto, što sve češće doživljavam u zemljama Južne Amerike, a to je da je vožnja javnim prijevozom postala maksimalna komplikacija. Nekakve kartice za javni prijevoz na kojima moraš puniti saldo novcem da bi dobio kredit kojeg onda možeš trošiti na usluge javnog prijevoza, ovdje konkretno na autobuse, iako je Asuncion imao konjski tramvaj još davne 1871., a električan od 1913. koji nažalost danas više ne vozi. No to nije sve što se tiče kartica javnog prijevoza. Postoje više kompanija koje izdaju takve kartice. To sam sve saznao pričajući s tipom iz nekog kiosk-dućana. Na kraju mi je on pozvao Uber i još nadodao nešto sitno novaca iz svog džepa. Vrlo ljubazno od njega, na što sam ja svečano obećao da ću mu se odužiti. Taksist je bio mladić nenavršenih 30 godina, oštrouman i prijateljski raspoložen. Navukao sam ga na priču o životu u Asuncionu dok smo se vozili do mog hotela, točnije do trga Plaza Uruguaya koji se nalazi blizu hotela kojeg sam bukirao. Taksist se doimao poprilično ogorčeno na vladu i životni standard ovdje. Pomislio sam, opet jedan mladi čovjek koji želi izaći iz svoje zemlje u neku novu ljepšu budućnost, već pomalo klasično za ovaj kontinent. Dok je ljutito obrazlagao svoje mišljenje o politici, primijetio sam jedan detalj dok je izgovarao glas r . To sam već primijetio kod gazdarice hotela u Encarnacionu, ali tada sam pomislio da ima neku vrstu govorne mane, no sada bi bilo vrlo čudno da i mladi taksista također ima potpuno istu govornu manu. Zvuči kao da Amerikanac govori španjolski pa ne može izreći oštro glas r. Pomalo komično mi je to zvučalo, no ubrzo sam skužio da svatko izgovara glas r na identičan način pa sam se brzo naviknuo na to.

Hotel je u starom dijelu grada koji je i administrativni centar grada. Na prvu loptu mi je izgledao prilično zapušten i oronuo. Većina starih zgrada su u lošem stanju, fasade neugledne, izblijedelih boja. Ne znam je li bio razlog što je već sunce polako zalazilo pa mi je sve izgledalo bezbojno ili je kroz zadnjih desetak godina bogatiji dio stanovništva preselilo u druge novije kvartove s boljom i modernijom infrastrukturom pa se grad zapustio iz tog razloga.

Drugi dan prošetao starim dijelom grada koji je ujedno i centar grada no i dalje sam imao taj isti osjećaj koji me je pratio od kada sam došao u Asuncion. Stari grad napušten i zapušten, u njemu zgrade u lošem stanju. Samo bitne profane i sakralne zgrade su obnovljene. Kao što je zgrada Panteón Nacional de los Héroes y Oratorio a Nuestra Señora Santa María de la Asunción. To je jedna od najznačajnijih povijesno - umjetničke vrijednosti, posebice je zgrada velike domoljubne vrijednosti s velikim natpisom na latinskom: "fides er patria", što znači vjera i domovina. Unutra su zahvale velikim vladarima, kraljevima, prinčevima, mornarici, avijaciji itd., i uistinu ova zgrada je mjesto posebne važnosti za Paragvajce. Cijeli ovaj dio grada kao da je izgubio svoju urbanu socijalnu dušu. Kao da ljudi dolaze ovdje samo radi posla, kratko se zadrže i idu dalje. Kao da turista ovdje i nema. Nema gužve oko glavnih znamenitosti grada, kao što je to u nekim drugim zemljama Južne Amerike. Prošetao sam do katedrale Nuestra Señora de la Asunción , preko puta pojeo kažu jednu od najboljih empanada u gradu. Nastavio sam do Plaza de Armas gdje se nalaze državne bitne zgrade Congreso Nacional i Parlamento Nacional te produžio do Palacio de Lopez.

Dok sam se vraćao prema hotelu, dvojica Paragvajaca srednje dobi , doviknuli su mi "Croacia!".. Prepoznali su majicu koju sam imao na sebi, a ja sam naravno zastao i prijateljski izmijenio nekoliko rečenica o mojoj Hrvatskoj i hrvatskim sportašima, posebice nogometašima i košarkašima. Jedan od njih me ugodno iznenadio znanjem o Hrvatskoj, hrvatskom sportu i općenito o sportu bivše Jugoslavije..

U hotelu u kojem sam odsjeo su bili Nijemci, stare prdonje koji podsjećaju na družinu polugangstera iz film Reservoir dogs, režisera Tarantina. Ne znam je li svrha njihovog putovanja bila poslovne ili turističke prirode, ili su možda spojili ugodno s korisnim no djelovali su organizirano i kao da znaju po što su ovdje došli. Nije ni čudo da ovdje možete vidjeti strance. Niske stope poreza privlače investitore iz cijeloga svijeta.

Poslijepodne uputio sam se u muzej željeznice koji se nalazi vrlo blizu mog hotela. U muzeju sam se našao skoro sam samcat. Tu je još bila prodavačica karata koji mi dodijelila vodiča. Kustos je bio stariji gospodin koji boji kosu u crno, profinjenog, smirenog govora i više mi je ličio na prekaljenog makroa u mirovini koji još uvijek nije skroz izašao iz biznisa. Morao sam pričekati da gospodin kustos završi s tipkanjem poruka, vjerojatno dogovaranju mutnih poslova, input output biznis. Paragvaj i jeste poznat po nezakonitom trgovanju elektroničkim aparatima, drogom i oružjem, tako da sve moguće, kao što je moguće da je moj kustos jedan od glavnih faca u ilegalnim radnjama.. Slanje bitnih informacija porukama je trajalo par minuta, dok se gospodin crne obojene kose napokon nije skroz posvetio meni i mojoj želji za znanjem o paragvajskom željeznici. Izmijenili smo puno službenih i neslužbenih informacija.. O ratu u Paragvaju, o ratu u Hrvatskoj, o Englezima koji su po njemu dali puno Paragvaju, ali po njegovom mišljenju indirektno doprinijeli ratu u Paragvaju. Inače, Paragvaj je prvi imao željeznicu u cijeloj Južnoj Americi i nju su izgradili Englezi 1961 ili 1962. kako bi brže i lakše prevozili robu. Paragvaj je bogat rudom željeza. Danas proizvode soju, junetinu steviju. Paragvaj je izgubio puno teritorija u ratu 1865. - 1870. protiv trojednog saveza Brazila, Urugvaja i Argentine no najveći je problem što je izgubio oko 2/3 muškog stanovništva. I dan danas narod u susjednim zemljama šapuće da su Paragvajke još uvijek u stalnoj potrazi za muškarcima, što za muške turiste kao ja i nije tako loše, mada se ja baš i nisam uvjerio u te pučke priče.

Kroz grad teče najveća rijeka Paragvaja koja se zove istim imenom Paraguay, a dolazi od Guarani jezika od 3 riječi para =more, y = voda i gua = špilja, a sve zajedno u kompletu bi značilo izvor mora. Uz rijeku su napravili jednu lijepu dugu šetnicu Costanera, koju sam posjetio tek treći dan mog boravka. Put od hotela vodio me preko jedne mini favele, kako susjedi Brazilci zovu takve vrste siromašnih gradskih četvrti, no da ne bi hodao 3 km dalje nego što je potrebno, odlučio sam riskirati, iako iskreno nisam ni znao ni očekivao da taj kvart tako opasno i zlokobno izgleda. Na ulazu u tu četvrt dočekao me lijepi niz murala Mompox.

Mural Mompox iz 2011.

Grad Asuncion osnovali su članovi druge španjolske ekspedicije Juande Salazar y Espinoza i Gonzalo de Mendoza 1537. baš na dan kada katolička crkva slavi spomen na Marijino uznesenje 15. kolovoza, napravili su utvrdu i nazvali je Casa Fuerte de Nuestra Señora de Santa María de la Asunción. I danas Paragvaj zovu srcem Južne Amerike, a baš Asuncion je postao ishodište daljnje kolonizacije sjevernog prostora oko La Plate. Bio je centar odakle su kretale ekspedicije u Čile i Boliviju i središte osnivanja ostalih gradova sjeverne Argentine. Kasnije Buenos Aires postaje glavni grad Potkraljevstva Rio de la Plata, i time Asuncion prestaje gubiti na važnosti i tu završava zlatno doba grada Asuncion.

Jedno mjesto koje me najviše oduševilo je jedna mala četvrt do centra grada po imenu Loma San Jerónimo koja se nalazi nadomak rijeke Paraguay. Male vijugave strme uličice, šareno obojane fasade malih kućica, ukrašene stepenice kojima se prolazi unutar naselja, uličice uske koje podsjećaju na šibenske kale, samo puno živopisnije. Klupica na kojoj se možete odmoriti i uživati kao ste u nekom drugom svijetu, mjesto koje kao da je odvojeno i ne spada u ovaj grad. Vjeruje se da je u vrijeme kolonizacije Španjolaca, ovdje bila osmatračnica koja je kontrolirala ulazak brodova u zaljev Asuncion.

Morao sam kupiti kartu za grad Resistencia na terminalu u Asuncion. Nakon obavljenog posla, otišao sam na ražnjiće na kiosku kod starije gospođe koja upravlja svojom malom firmom nasuprot terminala autobusa. Ljubazno mi ponudila plastičnu stolicu i stol da pojedem u miru ražnjiće s roštilja i dala mi pikantni umak da malo začinim. Dobro da sam prije provjerio stolicu koja je imala samo tri noge.. Vjerojatno bih razbio kičmu da sam sjeo odmah na nju bez prethodne vizuale kontrole.. Samo sam se srdačno nasmijao na tu nezgodu jer znam da nije bilo zle namjere s njene strane i tako sačuvao već odavno bolan stup kralježnice od još veće nesreće.. Uz dva ražnjića idu i dva mala kruščića. I to je sve što se dobije.. Uvijek sam težio jednostavnošću u gastronomiji i grozio sam se luksuznim restoranima jer tamo se nikada ne mogu potpuno opustiti. Uzeo sam kolu da bolje probavim mesne delicije, no nakon što sam ogulio štapiće s komadima mesa u roku keks, poželio sam popiti koje pivce, ali ne. Druga najkorumpiranija država u Južnoj Americi po imenu Paragvaj nije dala dopuštenje simpatičnoj staroj gospođi, vlasnici ovog gastronomskog objekta kioska, da prodaje pive. Nakon izmijenjenih nekoliko rečenica i sprdavanja političara guzičara koji su isti u svim zemljama koje poznam, vratio sam se u hotel javnim prijevozom - colectivo, to jest lokalnim busom.

Zadnji dan boravka u Asuncionu iskoristio sam da prošećem modernim kvartovima Recoleta i avenijom Avenida Mariscal Lopez, iako je bilo po danu jako vruće, jer ljeto u Paragvaju može biti pakleno te Paragvaj spada u najtoplije zemlje Južne Amerike. Veliki kontrast između dobrostojećih i slabostojećih vidi se u arhitekturi, kao što je isti takav kontrast u cijeloj zemlji.

[sinderelaa]

Kad gost dolazi, a domaćina nema

Ako novi mjesec na zvjezdanom nebu označava mjesec milosti, neka nam je ovaj mjesec mubarek svima, a naročito mom babi, u ne tako dalekom svijetu. Babo je prije više od pola godine otišao, kako se u narodu kaže, trbuhom za kruhom. Srce mi za njim vapi jako često, međutim, kako Ramazan kuca na vrata naših domova i ljudskih srca, čežnja za njim postaje veća. Nisam nikad suštinski shvatala važnost mog oca u ovom mubarek mjesecu, sve dok tu blagodat nisam djelimično izgubila. Mama bi svakog Ramazana, napravila halvu. Govorila je da je to miris Ramazana i da treba da se kuća "osjeti" na njega. Malte ne, ganjala bi nas po kući sa komadom halve, samo da pojedemo mali zalogaj. A štaviše, babo bi je zadirkivao, mada bi, vrlo često, i pojeo najviše halve. Babo je bio ta osoba kojoj bi mama i ja govorile da ode kupiti friške lepine, samo da se nas dvije ne bi mučile u prediftarskim minutama sa pokrivanjem. On bi uvijek, bez imalo prigovaranja, otišao. Ja bih ga virkala sa prozora, a osmijeh mi uvijek nesebično skoči na lice kad ga vidim da nosi punu kesu. U kesi bi se nalazio moj najdraži sok, kojeg bi mi on, vrlo često nasuo u čašu za stolom, mašući glavom i suzbijajući osmijeh na licu. Babo, k'o i svaki drugi vjernik u ovoj izvanrednoj prilici za sevape, sjedio bi nekad i satima čitajući prijevod Kur'ana iz bijelog mushafa ukrašenog zlatnim detaljima. Nisam nikad ni pomišljala da će mi taj prizor toliko faliti. Često bi se i prepirali o tome koje su hurme najbolje, samo što bi mi, to radili na svoj način. Babo voli medinske hurme, mi smo ih zvali "one slijepljene", a ja sam više ljubitelj iranskih, njima smo dali nadimak "one što liče na šljive". Da mi je neko rekao, da ću dva paketa "slijepljenih hurmi" slati za Njemačku, ne bih nikad vjerovala. Kafa, koju bi mama i on s merakom pili nakon iftara, je imala neki poseban miris i poseban ćejf. Noć bi završavala odlaskom s njim na teravije. Džamija nam, hvala jedinome Bogu, nije daleko, pa bih ga uhvatila pod ruku, a on bi jednu ruku stavio u džep i tako bi proveli 10 minuta šetajući dok ezan ne zauči. "Čekam te ispred kapije" bi bile zadnje riječi što čujem od njega dok se razilazimo. Naravno, ispred kapije bi nas dočekalo još 5 komšija, s kojima bi se on šalio putem kući, dok bih ja lutala sama u svojim mislima. Sehur je vazda bio specifičan. Noć prije, ja bih mu rekla da ćemo zajedno ići na sabah, a ta ponovna desetominutna šetnja bi bila tiša nego inače. Možda jer smo oboje pospani, a možda i jer je onaj zikr ptica u jutarnjim satima bio dovoljan za razmišljanje. Babo, ja razmišljam i sad.

Molim Allaha da čuva sve naše voljene koje se na ovaj ili onaj način bore za svoju porodicu.

Mubarek vam Ramazan.

[annemonne]

sta bi uradila ako bih se pretvorio u bubu pred vama

iskreno bih vas pojeo

[nem4mp0jma]

15,20,42 🤗

15:Favorite movie - Gospodar prstenova, čitava produljena trilogija. Vrlo blizu drugo mjesto dijele Love Actually i White Chicks. Mislim da ne treba objašnjavati, ovo su najbolji filmovi ikada.

20:What I hate most about myself - To kaj sam debeli 😁

42:The last thing I ate - Jao, ručao sam u korejskom restoranu i pojeo najbolji Japchae ikad.

hvalaa ❤

[gojoizam]

volim madsa ko hannibala jer je kao pikili pukili peepaw dok je dobar i onda krece scena kad nekog kolje i switcha u divlju ZIVOTINJU da se useres na mjestu, bas je khm, reklo bi se, pojeo

[piletina-u-bijelom-umakuu]

Što si pojeo moj kinder pingui??? Meowjka je rekla da moguuu.. arghh

[jambolaja]

Olimpija protiv LASK 2:0

Poslije posla sam otišao u STA caffe na piće sa djevojkama i kasnije pojeo nešto na Maloj terasi. Uzeo sam taksi (7€) do stadiona Stožice, zanimljiv vozač. Malo sam zakasnio i dok sam se približavao stadionu mogli ste ovde navijači da pevaju Malu terasu. Ovo je bila druga utakmica (karta 20 €) u Konferencijskoj ligi 2024 za Olimpiju. Green Dragons su pripremili ogroman transparent. Navijači LASK…

[m2emacak]

Zašto si pojeo čokoladu bez pitanja? -Pa nisam znao šta da je pitam...

[prisonplanetmatrix26]

Dugo nisam pojeo pljeku s nogu, felt young again xd