#VAloving

[kosmos-fantastika]

Laughter and Tears in the Age of Technological Progress anthology (USSR, 1990)

artist: K.V.Valov

[zauvjek-svoja]

Voljela je valove.

Merlinove pjesme.

Svjeze pomarandze.

Crveni ruz i bijelo vino.

Toplu kozu u hladnom moru.

Kratke haljine za duge noci.

[besedar]

beseda (pod vprašajem) dne: velnati se

Pred malo več kot enim letom smo o besedi že govorili — izkazalo se je, da jo poznam med nami mogoče samo jaz. Nič hudega! V naši družini se vsekakor uporablja.

pomen oziroma kako jo uporabljamo mi: sukati se, viti se, biti rahlo valovit, a vsekakor ne skodran — za lase. Lasje se velnajo, so se velnali.

na primer njej se lasje velnajo

kraj rabe: mogoče Koroška ali Štajerska? Nekje proti severu, severo-vzhodu Slovenije

etimologija: ugibam, da bi lahko bilo iz nemškega wellen, "delati valove (gubati se?), zviti".

Slika:

Jacobson, R. (2018). "Ženska za steklom". [fotografija]. Unsplash. Obiskano 24. 6. 2025. https://images.unsplash.com/photo-1527284007122-cd75f33493b3?q=80&w=687&auto=format&fit=crop&ixlib=rb-4.1.0&ixid=M3wxMjA3fDB8MHxwaG90by1wYWdlfHx8fGVufDB8fHx8fA%3D%3D

In na Starševskem čveku je 2015 nekdo spraševal: "Kaj če so [lasje] barvani, velnati, razbarvani, rahlo uničeni konci …?" Vendar jaz tega ne razumem v pomenu, ki ga opisujem zgoraj.

[sinderelaa]

Kolodvor

Od sinoć mi misli ne napuštaju kolodvor

Ispraćaju vozove, a ni oni sami ne znaju gdje idu

Zato, ja znam gdje bih najradije pošla

Za noć si mi snove djevojčice iz bajki

Pretvorio u realnost

Onako kako sam zamišljala

Sa svojih sedam, pa devet, pa dvanaest godina

Tačno tako mi je i bilo

Kupio si mi ružu, i to bijelu

Hodao si na strani ceste

Pa sam to shvatila kao zaštitnički osjećaj

Gledao si me u oči ta puna 3 sata

I ja ni u jednom datom trenutku

Nisam pomislila na sebe i svoj izgled

Ni na način kako pričam

Ni na način kako sjedim

Bila sam tu, s tobom, u tom momentu

I čini mi se da ništa drugo i nije bilo važno

Tvoj glas smiruje valove i utišava oluje

Čini me prisebnom i prizemnom

I svi su bili oko nas, a opet nikog nije bilo

Znam samo gdje si bio ti

I gdje sam bila ja

I onda kada si me, kao u mojim dječjim snovima

Otpratio do kuće i nasmijao se tek tako

Da te dugo još pamtim

Sva nervoza je iz mene izašla

I ostao samo topao osjećaj spokoja

Da mi je istinski negdje, s nekim, bilo lijepo

Bogu sam zahvalna što si taj neko bio ti

I kad se osvrnem na kolodvor

Pruga je tiha i mirna

Vozovi više ne idu

Stigli su na svoja odredišta

Odavdje nema nazad

[sparkles-oflight]

Gola

New BoKris fic hehe.

So...this is like a follow-up to "Romeo and Juliet" (you don't need to read but it's just so you know).

Fluff :D

Synopsis: This is my take on how Kris got Bojan to stay in the band after their hiatus (highly inaccurate because the information about this event is all over the place)

Disclaimer: Please think of these as characters and not the actual people. I don’t encourage anyone to send this to any of the actual JO members nor do I encourage people to force any type of relationship between anyone.

“Saturday, at 10 am.” That’s what they agreed on.

It was 10 am. No sight of Bojan.

Kris sat down at the café terrace... Patiently waiting.

It had been a little over a week since he had been with Bojan. He told him to wait on his decision to leave the band for a while longer because he was going to try and convince him to stay once, and only once.

“And try you will”, Bojan told him, and that sentence has played in a loop in his head ever since.

- Hey. – Kris heard a voice coming from behind.

He looked at his “date” who smiled as he sat down, immediately taking a cigarette out.

- Sorry for being late, I was talking to the producer to wait for just a little longer. – he offered Kris a cigarette, but he refused given he didn’t want to smoke where people could recognize him – I can show you some of the songs I’ve been writing after this.

Bojan glanced at the table: there were two coffee cups, both empty.

- How long have you been here?

- I just got here, the table was just dirty. – Kris lied.

He had been there for about an hour because he couldn’t wait in his home for this meeting... It was his one chance. Bojan chose to ignore the fact that no waiter came to pick up the dirty cups or that the table shook because of Kris' legs' frenetic movement and proceeded.

- So... I’m assuming there’s no song? I don’t see your guitar.

- I figured that would be too on the nose. – Kris smirked.

- What do you have planned for me?

Kris took out his phone, and a pair of earphones and put them on Bojan’s ears.

- I want you to close your eyes and imagine whatever you feel like it makes sense. – Kris told him – but I also want you to think of the sensation you felt when this happened.

Kris pressed the play button on his phone and a voice recording started playing.

“Wait wait wait” Kris’ voice played on Bojan’s phone “I’m just setting this here. Done! Ready when you are!”

“One, two, three” Bojan counted, and Kris started playing on his acoustic guitar.

Bojan remembers that day. He was - and is – stuck composing Gola and he and Kris were trying to find a way to work out the song by simplifying and figuring out what to do next from then onwards.

“Zimsko jutro, hladno gre skoz mene”, a winter morning seeps through me coldly, “Pojejo ptički pesmi pridušene”, the small birds are singing muffled songs, “Ti pa gola tečeš čez valove”, and you're running over the waves naked, “Brez odziva na poglede vse surove”, not minding all the nasty looks.

Bojan felt a hand in his... He wanted to see Kris’ face, so he opened his eyes slightly. Kris had closed his and he was mouthing the words along... He was really into it, wasn’t he? Did he memorize this audio? How many times had he listened to it?

“Gledaš v sonce, svetloba te ne moti”, you're staring into the sun, unbothered by the light, “Prihaja konec ti pa tečeš mu nasproti”, the end is coming and you're running towards it, “Ne skrbi te kaj za sabo boš pustila v trenutku na vse boš pozabila”, You don't care about what you'll leave behind, you'll forget it all in a moment.

Bojan remembers writing this song for his girlfriend at the time, but then they broke up and he lost his inspiration to write the rest...

“Neki se dogaja dej mi zmer utrip”, something's happening, check my pulse, “Berem ti iz ustnc kakšen je tvoj tip”, I'm reading your lips, I know what your type is, “Zdej gledava se, gledava se”, now we're looking at each other, looking at each other, “Čakam da se zgodi”, I'm waiting for it to happen.

He had avoided this song for so long because... he needs a muse.

“I don’t know more”, Bojan, in the recording, jokingly sang.

“What if we go like this?”, Kris played a little bit.

“Boo, too angsty. What about this?” and they went back and forth until they had the final version.

“When will you work on lyrics?”

“I’ll get them by the end of the week. Just gonna study for my finals first.”

“Promise, Bojči?”, he joked.

“Promise, Krisko.” and the recording ended there. Bojan never came back with the lyrics and after months the song is still unfinished.

When Kris opened his eyes, he saw Bojan put his cigarette into the ashtray and he noticed his red cheeks.

- Bojan, are you blushing?

- Sorry, I just... – he looked around – Can we go somewhere else?

After paying, they went back to Kris’ house and settled themselves in the garage. Bojan looked mesmerized at Kris as he tuned the guitar. They were really doing this, uh? Finish “Gola”?

- Why are you using your old guitar? – Bojan asked.

- It just feels appropriate... I started playing guitar with you, so my first acoustic guitar should be used for this.

- Wait, there’s something inside. – Bojan reached for it but was stopped by Kris.

- It’s the receipt.

- Come on, Kris. You are not returning the guitar after so long. Also, receipts aren’t that big.

Kris took a letter out of the guitar.

- I’ll give you this letter when we fill Stožice.

- WHAT!? THAT’S NOT FAIR!

- You don’t believe we can do it?

- I believe we can do it! But I’ll forget about it until then! – he pouted.

- Then stay in the band and we can do this journey together.

- Deal. – Bojan said it imminently – And I hope you keep that letter intact.

- It won’t leave the guitar, promise.

- Hello, Bojan. – Kris’ mom entered the room – Do you want to have dinner with us?

- Of course. – he smiled.

- He’ll take any opportunity to not cook. – Kris commented.

- Hey!

- But it’s true!

That night, Bojan finished Gola next to Kris, and Kris’ mom invited Bojan to stay the night. His mom called him “Kris’ boyfriend” and when a flustered Kris protested saying “That’s embarrassing!”, she replied with “Then you don’t want him sleeping here?” which led him to insist Bojan slept there.

Now, lying next to each other, Kris asked him.

- What did you feel when you heard that recording?

- I felt like I wanted to compose music with you guys for the rest of my life. - Bojan turned to him and grabbed his hand – Everything I wrote without you was soulless... I don’t want that.

Bojan kissed Kris on the cheek.

- I’m sorry for leaving you. That was so stupid of me.

Kris hugged him and they both fell asleep in that embrace...

♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩

Afternote: ✨I don't know what to write here ✨

Polaroid Photos Universe | Recommended next: All I know

[signoraviolettavalery]

me listening to other Slovenianm music besides Joker Out:

"Povej mi - '

POVEJ MI KATRINA!!!

"ko leziva gola" -

TI PA GOLA TECES CEZ VALOVE

[malaaki]

otrov

gledam valove što miluje vjetar

savršeno titrajući po moru,

na rubu horizonta prolilo se nebo.

mornaru što jedri

ispričat ću sve što ti želim reći.

u povjerenju očajno moleći

jednog dana

da na ime moje tijelo ti zadrhti.

ožiljci dodira mojih će zaboljeti.

nisam produkt tvoje mašte

samo tragična sreća,

ko otrov u bočici

skrivena.

tog dana odat ću ti

moje posljednje riječi.

mogu te zamisliti

dok klečiš na podu sobe.

prisjećanje na mene

sve te jače bode.

u tvojim šakama moje slike stisnute,

slanim poljubcima pokušat ćeš

život da im udahneš.

[raincitygirl76]

Terrific Wilmon edits here, the first (above) set to “Fire on Fire” by Sam Smith, and the second (below) set to “Dynasty” by Miia.

The creator of both, Valove (YouTube profile link below) does not seem to have a presence on Tumblr. Therefore, if you enjoyed the edits, I suggest you give them a like on YouTube.

[messymislivilenjaka]

2024

Prvo pitanje bilo je: Zašto?

Drugo je bilo: zašto sam si to dozvolila?

Treće pitanje bilo je isto, ali kontekst potpuno drukčiji.

Htjela sam znati sto sam dobivala od tebe, da me toliko držalo iako mi je sve ostalo stalo. Potpuno sam stala zaokupljena tobom i pitanjima.

Sto se događa s nama? Sto se događa s tobom? Zašto ti se sviđam? Da li mi sad živimo skupa? Da li me ostavljaš? Zašto si ipak tu? Misliš li i dalje da lažem? Zašto bi bio s nekim za koga misliš da laže? Hoćeš li biti u stanu kad se vratim? A sutra? Moram li smisliti ručak ili ćeš biti tamo pa bolje da se ne petljam? Ako se ne petljam ispadam li lijena? Ako se upetljam hoce li ispasti krivo? Da li me želi? Da li misli da ga ne želim? Može li se ono nazvati razgovorom?

Nisam imala odgovore kada si ih tražio. Bila sam puna pitanja i trotocki. Moj život bio mi je enigma, sljedeći potez potpuna nepoznanica. Uzela sam bijes koji si mi ostavio i krenula razbijati valove veslima. Kada ne znaš odgovore, samo idi - dok ih ne nađeš.

Mislila sam da ću doci do zaključka vezanih za nas odnos, ali završila sam u dubini puno kompleksnijeg područja - sebe.

Sva pitanja koja sam imala za tebe, izbjegavala sam postaviti sebi.

Gdje smo? Hoćemo li ovdje ostati? Je li nam dobro? Kamo idemo? Koji je plan za danas? A za sutra? Hoćeš li biti tu za mene? Sto misliš da moramo napraviti da nam bude bolje? Čega te strah i zašto? Sto ćemo izbjegavati?

Svemir me natjerao da stanem i usporim. Šapnuo gdje mogu početi tražiti odgovore. Izbacila sam sve svoje stvari u sredinu stana, i bacila sve ono sto vise nisam. Na Božić ponovno uselila sebi u život. I ovaj put odlučila ostati.

Gdje smo? Na putu, zajedno

Hoćemo li ovdje ostati? Ostajemo jedna uz drugu uvijek. Ti si moje doma.

Je li nam dobro? Dobro je dok te grlim kroz suze i smijeh

Kamo idemo? Tamo gdje nam oči sjaje, noge plesu i duša miruje

Koji je plan za danas? Dati sve od sebe

A za sutra? Isto.

Hoćeš li biti tu za mene? Tu sam ja, i svaki dio mene sačuvan u našem plemenu

Sto misliš da moramo napraviti da nam bude bolje? Ne stati. Vjerovati u alkemiju stvari i energije. Ulozi, dobij, vrati i moci ćeš opet uložiti

Cega te strah i zašto? Rada na nama, jer me strah neuspjeha.

Sto trebamo izbjegavati? Ništa. Osjetit ćemo svaki dio života, ali uvijek birati ono čemu idemo dovoljno blizu da nas promijeni.

Ako se desi da ti kažem da sam tu, a ti se okreneš i shvatiš da sam zastala ili pala, čekaj i doci ću. Obećajem.

(Nadam se da je ovo istina)

[sestra-l0vel]

Povratak (Tebi)

Čeznja za tim trajektom...

Za tamo di nikad ne iden.

Nostalgija za tim poljima.

Vozim polako između njih.

Kunen se

I kroz zatvorene prozore

Miriše poljsko cviće.

Sunce mi jede oči,

Ne stavljan cvike.

Upijan kolorit, pejzaž.

Te sličice.

Ako ih dovoljno zapamtin,

Večeras ću bit opet tamo.

Parvo na kapišont...

Pod tim bršljanom

Spi sve šta ja jesan,

Pokriveno stihovima i suvin cvićen.

Tamjan mi puni nosnice,

Hladna klupa.

Osjećan Mu se blisko baš tu.

Škripa drvenih skala

Petlja se u mriže.

U valove, u kaktuse.

Morski zrak na Poštici.

Grlo mi se steže.

Ali nastavljam,

Govorim mu sve šta znan,

O tebi, o nama, Križu...

Suhozid.

Suv je i taj bor i ta zemlja.

Suhozid. Okvir za moje sanje.

Daj mi samo par lita

Prožetih solima i vinom.

Kulisa nek' nam bude

Prelivanje neba u more.

Ili je obrnuto?

Samo par lita.

Jer čovik ne traje ka ti.

Ja već prolazin

Možda već skoro pa i nisan.

Pa ponavljam:

"Kovit, vitlo, petlja...

Kovit, vitlo, petlja..."

Harno. 21.04.2025.

[altinbilgiler]

Mahkemeden Damien Comolli'ye ceza

Fransa’da, aralarında Toulouse Başkanı Damien Comolli ve teknik yönetici Christophe Galtier’in oğlu John Valovic-Galtier’in de bulunduğu organize dolandırıcılık ve yasa dışı spor menajerliği fliyetleri davasında karar açıklandı. Foot Mercato’nun haberine nazaran, düzmece menajerlik ve kara para aklama kabahatlerinden yargılanan Comolli, 30 bin euro para cezasına çarptırılırken bir yıl mühletle…

[crvujabuci]

stradat će ti srce

ne skači vruća u to ledeno more

jedna je žena tako skočila

i ostala cijeli život nepokretna

kažu da ju je hladnoća oduzela

kako da te spasim draga

baš u te dubine želiš zaroniti

baš ondje se skrila zvijezda tvoje zvijezde

i ja sam tako raširenih ruku trčala

tko god je naišao, nešto sam mu dala

malo sebe jednome, malo sebe drugome

do kosti su me oglodali

sve dok nisam poput zrake na površini vode svjetlucala

nigdje mene, samo mrlje u očima

hajde sad kad si navalila, hvataj valove, ne štedi snagu žensku

al ja bih ti rekla drugačije, neka te malo ipak ostane

i da znaš, nije to more da grli

to je more da uzima

Ivana Gorički, Do kosti

[technicallychiefpeanut]

CO2 ni edini toplogredni plin

Čeprav je najbolj znan in drugi najpogostejši toplogredni plin, je ogljikov dioksid le eden od plinov, s katerimi se moramo spopasti. Ko sončna svetloba doseže Zemljo, površina planeta absorbira nekaj energije te svetlobe in jo odbije nazaj kot infrardeče valove, ki jih občutimo kot toploto.  Če jih ne ovirajo, se ti valovi prebijejo v ozračje in v vesolje. Atmosferski plini, kot sta kisik in…

[christinamac1]

The Great Global Computer Outage Is a Warning We Ignore at Our Peril

Is there a limit in the natural order of things to the amount of technological complexity that’s sustainable? by Tom Valovic, 2 August 24  https://www.counterpunch.org/author/tom-valovic/ July 18, 2024, will go down in history books as an event that shook up the world in a unique way. It gave the mass of humanity a pointed wake-up call about the inherent fragility of the technological systems…

[electaksv]

Kako Electa redefinira iskustvo s Gljivom Kombuchom

Posljednjih godina, ljubitelji zdravlja i oni koji traže prirodne lijekove sve su se više okrenuli drevnim tradicijama za dobrobiti zdravlja. Jedan takav trend koji dobiva na snazi ​​je konzumacija kombuche, fermentiranog čaja poznatog po svojim potencijalnim zdravstvenim prednostima. Među brendovima koji prave valove na ovom tržištu, Electa se ističe svojom predanošću kvaliteti i inovacijama.

Razumijevanje Gljiva Kombucha

Gljiva kombucha, koja se jednostavno naziva kombucha, je pikantno, pjenušavo piće napravljeno fermentacijom zaslađenog čaja s kulturom bakterija i kvasca (SCOBY). Podrijetlom iz Azije prije više od dva tisućljeća, kombucha je postala popularna diljem svijeta zbog svojih probiotičkih svojstava i navodnih zdravstvenih prednosti.

Uloga Electe u proizvodnji Kombuche

Electa se istaknula izradom kombuche koja se pridržava strogih standarda kvalitete i uključuje vrhunske sastojke. Njihov pristup spaja tradiciju s modernim tehnikama kako bi osigurali da svaka boca pruža dosljedan okus i nutritivne prednosti.

Dobrobiti Gljive Kombuche

Ljubitelji kombuche vjeruju da ona nudi razne potencijalne prednosti:

1. Probiotička podrška: Kombucha sadrži probiotike, korisne bakterije koje podržavaju zdravlje crijeva i probavu.

2. Antioksidativna svojstva: Proces fermentacije kombuche proizvodi antioksidanse koji mogu pomoći u borbi protiv oksidativnog stresa i upale.

3. Poboljšana energija i mentalna jasnoća: Neki konzumenti piju osjećaju povećanu razinu energije i poboljšani mentalni fokus nakon redovite konzumacije kombuche.

Electina predanost kvaliteti

Electa se ponosi nabavljanjem najfinijih sastojaka i primjenom preciznih tehnika kuhanja kako bi osigurala da njihova kombucha zadovoljava visoke standarde okusa i hranjivosti. Svaka se serija podvrgava rigoroznom testiranju kako bi se održala konzistentnost i čistoća, što Electu čini pouzdanim izborom među pronicljivim potrošačima.

Raznolikost i inovativnost

Electa nudi niz okusa kombuche za različite ukuse i preferencije. Od klasičnih napitaka do inovativnih mješavina s voćem i biljem, tu je profil okusa za svako nepce. Njihova predanost inovacijama osigurava im da ostanu ispred na sve konkurentnijem tržištu, neprestano usavršavajući svoje ponude kako bi zadovoljili rastuće zahtjeve potrošača.

Uključite Kombuchu u svoj stil života

Bez obzira jeste li tek upoznali kombuchu ili ste već iskusni entuzijast, Electa nudi prikladan način da ovaj drevni eliksir uključite u svoju svakodnevnu rutinu. Uživajte u njemu kao osvježavajućem napitku, koristite ga kao mikser u koktelima ili čak istražite kulinarske kreacije s receptima prožetim kombuchom.

Završne misli

Kako interes za prirodna zdravstvena rješenja raste, kombucha ostaje popularan izbor zbog svojih potencijalnih dobrobiti i jedinstvenih profila okusa. Electina predanost kvaliteti, zajedno s njihovim inovativnim duhom, osigurava da svaka boca gljive kombuche pruža ne samo osvježenje, već i potencijal za poboljšanje dobrobiti.

Zaključno, Electa redefinira iskustvo kombuche kombinirajući drevnu tradiciju s modernim umijećem izrade, nudeći napitak koji ne samo da mami okusne pupoljke, već također podržava holistički pristup zdravlju i dobrobiti.

[spectatorzg]

Avet ustaštva nadvio se nad Plenkovićevu Hrvatsku

MatoJoš nije podne. Sjedim u debelom hladu, na naslovnici mog portala koči se informacija da je 35 stupnjeva, a osjet kao da je 40. Najljepši dio dana prošao je. Plovidba uz solidne burne valove. Čamac poskakuje, uzdiže se na krijesti vala, pa udara provom u more, a kiša sitnih kapljica zalijeva me. Po glavi, prsima, nogama. Uzdišem od dodira kapi. Blaženstvo na ovoj vreloj buri. Vraćao sam se…