tebi-pisem

[tebi-pisem]

Željela si samo da me ljubiš i grliš, da pričaš sa mnom o stvarima koje ne možeš reći drugima, da sjedimo na krovu i samo se gledamo, da popijemo pivu, ispušimo cigaru, odemo u drugi grad i nikada se ne vratimo. Da mi sjedneš u krilo na klupi i da nas boli briga što žena iza sa cigarom stoji na prozoru i gleda. Pa je pogledaš onako krišom i priviješ se uz mene dok osmijeh ne silazi sa tvojih usana. Sjećam se dok smo jednom plesali pored rijeke, učila si me prve korake i moram priznati da sam bio malo smotan u početku. Primio sam te k sebi i pokušao po osjećaju da pratim svaki tvoj korak, nije bilo ni toliko loše, a onda ples na trenutak prekide glas: “Samo vi plešite.”, pogledali smo se na trenutak, nasmijali i tako bezbrižno nastavili plesati. Također pamtim dobro malog dječaka koji je jednom prilikom govorio “zaljubljeni” i pokazivao na nas dok smo sjedili uz rijeku ne mareći nizašta. Ako želiš mogu pričati i o šahtiću, o prvom poljupcu, o luku kojeg obožavaš sa ribom, o jakni iz Springfilda, o hiljadu džempera, o parama ispod jorgana,o Novoj, o tvom repiću, o ćelavoj bebi Da li će na kraju ovog niza stajati “.” ili “…”, isključivo je na nama.

[tebi-pisem]

Šta se nalazi u tvojoj maloj glavi, pa nas ne pušta da funkcionišemo. Ne daj da te slome sranja sa strane, ne krivi zbog toga čovjeka koji te voli. Smiri se na sekundu, zaustavi nalet negativnosti, stani na loptu i pogledaj šta te od svega čini najviše sretnom..

P.S. Zapamti da on ne želi da te povrijedi, on je taj koji želi samo najbolje za tebe.

[tebi-pisem]

Minus dva

Minus dva stepena su napolju, al hodamo ona i ja. Idemo mi tako satima, smijeh ne prestaje.. I nema veze što smo promzrli, što snijeg pada, to čak nismo ni skontali. Nego u po frke kaže ona: "Mogli smo i kišobran otvoriti.." Bez obzira jesmo li ispod kišobrana ili ne, ja ne prestajem sa pričom. Možda i ne pričam nešto pametno ili zanimljivo, al' joj bude smiješno makar. Izmamim osmijeh na to prelijepo lice, pa mi se srce ugrije u tom trenutku i otopi sve pahuljie oko nas. I njoj onda postane toplije, pa me priupita: "Kako si to uradio?", a ja joj na to šapnem dvije riječi... Volim te.

[tebi-pisem]

“Mnogi ljudi čudno poimaju značenje svijeta i onoga što bi on trebao predstavljati. Svijet je mjesto na kojem i od kojeg živimo,hranimo se, mjesto gdje su ljudi od davnih vremena počeli otkrivati neophodne prirodne resurse i graditi svoje stanište. Svijet je ono gdje se osjećamo sigurnima bez obzira gdje se nalazili u trenutku. Svijet je ono sto nas ne može iznevjeriti, nesto sto će uvijek biti tu. Suštinu svijeta težimo da otkrijemo od našeg postanka pa sve do danas. Svijet je nešto sačinjeno od mnogo dijelova, gdje svako od nas može pronaći svoje mjesto, svoj mir i snagu. Svijet su dvije ruke, svijet je osmijeh, svijet je ruža u kosi, svijet su i prelijepe grudi, svijet su i oči koje sijaju na punom mjesecu. A i taj mjesec je svijet.. A i te plave oči su svijet… Zapravo vam pričam o mom svijetu, a moj svijet ja zagrlim rukama.”

[tebi-pisem]

"Znao sam kao i prvog dana kada sam te ugledao... Još je to ista curica u koju sam se zaljubio. Još uvijek imaš najljepši osmijeh na svijetu. Svaki dan se gubim u tvojim najljepšim plavim očima. Da me barem još jednom pogledaš, shvatila bi da te još uvijek volim. Znala bi da sam samo tvoj i da je sve ostalo samo zabluda u kojoj živimo. Tvoj, davno postao, a nikada prestao. Jednim pogledom shvatila bi sve i vidjela da je još uvijek tu onaj, koji te voli najviše..." Tvoj D.