#osmrtnice
Explore tagged Tumblr posts
Text
Osupel sem prebral osmrtnici za Zemljaričem
Osupel sem prebral osmrtnici za Zemljaričem
Igor Omerza je magister ekonomije, bil je profesor, podjetnik, poslanec in ljubljanski podžupan. Leta 2007 se je zakopal v udbovske in partijske arhive v Ljubljani, potem pa tudi v Zagrebu in nazadnje v Beogradu. O Udbi je napisal že skoraj 20 knjig. Ob smrti Janeza Zemljariča sem bil neprijetno presenečen nad množičnim in napačnim poimenovanjem njegovega uradnega statusa v slovenski tajni…
View On WordPress
0 notes
Text
right wingers 🤝 left wingers when it comes to slavphobia. see its an acceptable bigotry because nazis did kill millions of slavs and commited massacres and had plans to ethnically cleanse the entire lands of them, but also slavs are white or not white depending on what your personal politics are and which take you need depending on the point you want to make. the discrimination and hate crimes against slav immigrants are just quirky "prejudices" actually. oh, KKK was targeting slavs during its peak? wait, the concentration camp in rab was made for slavic people? oh, massacre in kragujevac where children were executed by a firing squad and massacre in kamešnica where hundreds of civillians were brutally murderd for being slavic? why are you complaining 🙄 dabogda vas sve tražili kukom po neretvi i da van roditelji osmrtnice lipili ko sličice životinjskog carstva
52 notes
·
View notes
Text
Borivoj pl. Korejzl – Bobo (1937-2024)
U zadnje vrijeme osmrtnice stižu poput kakve epidemije. Zadnja koja mi je stigla kaže da je umro moj davni frend Bobo pl. Korejzl, Gornjograđanin koji je osobito uporno uzgajao velike i male vizije koje je nesebično dijelio s drugima. Osamdesetih je u palači u Visokoj ulici na Gornjem gradu čitav kat pretvorio u neku vrstu salona za popodnevna i noćna druženja. Veliki stol za biljar, kristalni…
View On WordPress
0 notes
Text
Treba li nositi crninu na sprovodu?
Postoji duga tradicija nošenja crnog na pogrebnim službama. Ne postoji određeno pravilo o tome što obući na sprovod i često može biti zbunjujuće i teško je znati što je prikladno za tako svečanu prigodu. Zbog toga, važno je odvojiti nekoliko trenutaka i razmotriti tradiciju nošenja crnog na sprovodu i nekoliko savjeta za obitelj i prijatelje u vezi ove važne odluke.
Crna se općenito smatra bojom žalosti i poštovanja i obično se očekuje na sprovodu. Pogrebni bonton kaže da je nošenje tamnih boja znak poštovanja prema pokojniku, kao i obitelji i prijateljima koji su prisutni. To je znak žalosti i štovanja prema pokojniku te prenosi osjećaj tuge. Crna je također tradicionalnija i može se lako vidjeti iz daljine na velikoj pogrebnoj službi.
Iako je crna najprihvaćenija boja pogrebne odjeće, ne morate nositi potpuno crnu odjeću. Ovisno o zahtjevima pokojnika ili željama uže obitelji, mogu se nositi suptilnije boje. Tamnoplava, tamno siva ili ugljen siva prikladnije su za nošenje, bez obzira na kulturno podrijetlo ili vjerska uvjerenja. Također možete odabrati svjetlije boje, poput bijele, krem ili bež.
Međutim, važno je napomenuti da se određene jarke boje, poput crvene, smatraju previše razmetljivima za sprovod i ne bi se trebale nositi. Osim toga, može se smatrati neprikladnim nošenje određenih printova, poput cvjetnih printova ili drugih ukrasnih uzoraka, osim ako ih inače nije nosio preminuli ili odobrila njihova obitelj.
Osim razmatranja boje, važno je procijeniti i vrstu odjeće koju nosite. Pogrebni bonton sugerira da je prikladnije doći na sprovod u košuljama s ovratnikom, hlačama i suknjama nego u kratkim hlačama, trapericama ili ležernoj odjeći. Traper i tenisice općenito nisu prikladni za nošenje na sprovodu jer bi se to moglo shvatiti kao znak nepoštovanja.
Također je važno uzeti u obzir i kulturne razlike. Ovisno o vjeri ili geografskom podrijetlu pokojnika, mogu se nositi različite simboličke boje. Bijela se boja, na primjer, smatra znakom žalosti u mnogim istočnoazijskim zemljama. A boje poput zelene ili ljubičaste, koje su obje povezane sa spiritualizmom i vječnošću u nekim kulturama, također se mogu smatrati prikladnima za sprovod.
U konačnici, važno je uzeti u obzir želje pokojnika i obitelji pri odlučivanju što obući na sprovod. Ove bi informacije trebale biti dostupne ako je obitelj izradila osmrtnice ili objavila bilo kakve podatke o pogrebu. Ako ste u nedoumici, bolje je biti oprezan i održavati svoju pogrebnu garderobu sigurnom i konzervativnom.
Zaključno, tradicionalna boja za sprovod je crna. To je bezvremenska boja žalosti koja iskazuje poštovanje prema pokojniku i prenosi osjećaj tuge obitelji. U konačnici, važno je uzeti u obzir sve kulturne razlike i sve želje u osmrtnicama pokojnika i na kraju donijeti odluku koja vam odgovara.
0 notes
Text
Art is fun: 30.08. – 05.09. - tjedan upoznavanja s kulturom
Što je to impotencija? To ti je kada je sila teža jača od tvoje volje!
Kad umiru dijabetičari? Kad je najslađe!!! Dok nije bilo Fejsa samo je porodica znala da je netko blesav! Netko zvoni na vratima, kaže žena mužu: – Idi otvori! Muž odgovara: – Idi ti! Ti si svašta pisala po Fejsu! Čita djeda novine i okrene stranu na osmrtnice kad uleti unuk i pita: “Što je, deda, opet si na fejsu?” Što je to impotencija? To ti je kada je sila teža jača od tvoje…
View On WordPress
1 note
·
View note
Photo
KRATKA PRIČA MARIJE PILIĆ IZ ZBIRKE "LUĐACI I DJECA", Disput, 2019.
RADUJ SE
Točno u sedam sati ujutro, svakog dana, počinje televizijska emisija "Raduj se". Uvodna glazba, u pokušaju da bude što vedrija, s histerijom ulazi u tuđe domove i pospane glave njihovih stanara. Masira mi mozak svojim poznatim, nervoznim prstima. Pridružuje joj se pištanje čajnika. Dok ulijevam kupuću vodu u šalicu, ne vidim ukočen osmijeh voditeljice. Ali čujem ga. Takav namješteni osmijeh promijeni boju glasa kao da joj neke životinjice prtljaju po glasnicama. Problem nastaje već u naslovu. Raduj se! Imperativ. Naredba. Na samom startu isplivaju mi obrambeni mehanizmi kao bodlje na ježu. I svaki put kad voditeljica kaže "Raduj se!", osjetim mrak u sebi. Crnu rupu koja se širi kao vatra po tragovima benzina. To prijateljsko obraćanje u jednini pikne me u živac. Suviše ležerno i intimno. Trik kojim pokušavaju pridobiti ljude koji još žale za snovima koje su ostavili u toplim krevetima kao ljubavnike na autobusnim stanicama. Stavljam žlicu meda u čaj i promiješam. Narežem nekoliko pravilnih kocki kolača koji je ispekla Bokijeva mama. Nekad stvarno poludi s tim kolačima. Valjda neka vrsta terapije. Po količini ispečenih kolača najčešće mogu procijeniti u kolikom joj je rasulu privatni život. A ako krene s tortama i kompliciranim kremama, strah me pokucati na njihova vrata. Pažljivo, brzinom artritične starice, nosim kolače i do vrha punu šalicu čaja u dnevni boravak. Odlažem šalicu i tanjur na drveni stolić. Iz nekog razloga čaj mora biti poslužen s vremenskom točnošću uzimanja antibiotika. "Hvala, mišek", odgovara baka udobno zavaljena u svoju fotelju. Stari ljudi su robovi navika, pa tako moraju imati i vlastitu fotelju. Svaku epizodu te masovne hipnoze za umirovljenike prati jednakom fanatičnošću s kojom odlazi na nedeljne mise. Sat vremena pilji u televizor sa spokojnim osmijehom kao da promatra dječju igru u parku. Jedino dobro što emisija nudi jesu informacije o izložbama, kinopredstavama i nekim drugim kulturnim događajima. Baka zadržava isti blesavi smiješak s kojim gleda i uobičajene patetične priče koje emisija izvrti, ali nikada ne ode ni na jedan događaj. "A vidi kako su lijepo kuću uredili!" povikne baka i razdragano pljesne rukama. Kimnem i iz unutrašnjosti iscijedim kapljicu osmijeha. Nemam ništa protiv bake. Ali u zadnje vrijeme osjećam se kao Bokijeva mama za štednjakom. Samo što još nisam pronašla svoj ispušni ventil. Zatvaram se u sobu. Navijem glazbu da nadglasam prpošne zvukove emisije i odgovaram na mailove. Pri završetku emisije izađem provjeriti treba li baki kupiti novine. Tada najčešće čita osmrtnice. Totalno morbidno i neprimjereno. Zateknem baku u ružičastom kućnom ogrtaču kako bosa pleše na kuhinjskom stolu. Neobičan, dotad neviđen sjaj igra se sa starim, izgužvanim licem. Bila je to mlada, razigrana djevojka koja je u tišini sanjala negdje duboko unutar starice. I sada se probudila. Preuzela bakine pokrete nemilosrdno kao što se radi s lutkama na koncu. Stojim nepomično i zbunjeno promatram kao da pokušavam odgonetnuti neko umjetničko djelo. Obuzme me panična mješavina smijeha i straha da se ne ozlijedi. "Bako, molim te, siđi!" poviknem sa žurbom u glasu i nježno je primim za ruku. "La-la-la, hi-hi-hi!" nastavlja ne primjećujući me. Od vanjskog utjecaja štiti je neko nevidljivo staklo. Izletim iz stana u prugastoj pidžami i starim čupavim papučama. Mahnito kucam na susjedna vrata. Boki otvara s osmijehom koji je preuzeo protiv njegove volje. Intenzivni miris trave vrisne mi u lice. "Jebote, Boki, kakve si mi to kolače dao?" "Jesu dobri, ha? Rekao sam ti da su posebni", namigne usporeno kao lik iz crtića. Da je barem tako namignuo i prvi put. Možda bih shvatila da kolači nisu posebni po bogatoj čokoladnoj kremi. "Baka je pojela pola tacne!" opalim ga dlanom po ćelavoj, koščatoj glavi. "Bez brige, vjerojatno će samo malo bolje zaspati." Nastoji biti ozbiljan, ali udica smijeha podrhtava mu u kutu usana. "Što radi sad?" "Raduje se", odgovorim i zgrabim džoint iz Bokijeve ruke. Uvučem radost duboko u pluća, duboko do osobe koja sniva negdje u meni.
____________________________________________________
MARIJA PILIĆ rođena je 1987. godine u Zagrebu. Živi u Zaprešiću. Diplomirala je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a trenutno radi u privatnom poduzeću kao suradnik za farmakovigilanciju. Pisati je počela 2013. godine s pohađanjem radionice pisanja kratke priče. Dosad je objavila desetak priča i pjesama u prozi različite tematike: od običnih životnih, svakodnevnih priča, satiričnih, priča ljubavne tematike, do SF-a, fantasya i horora. Priče su joj objavljene u časopisu za fantastičnu književnost UBIQ te u zborničkim publikacijama Marsonic i Istrakon. S pričom “Buđenje” ušla je u deset najbolje plasiranih naslova prijavljenih 2014. godine na natječaj za najbolju priču Književnoga kruga Karlovac. Priča “Sofija” predstavljena je na festivalu SF i fantasy književnosti Istrakon godine 2015. te je otisnuta u zborniku Dvojnikov skok. S pričom “Chandelier” 2015. godine pobijedila je glasovima čitatelja na internetskom natječaju “Napiši priču”. Priča “Ormar” uvrštena je u zbirku SF-priča Marsonic godine 2016. Godine 2018. u sklopu edicije “Zaprešićki autori online” (nakladnici: Knjižnice grada Zagreba i Gradska knjižnica Ante Kovačića Zaprešić) u elektroničkom joj je formatu objavljena knjiga priča Iskliznuća.
1 note
·
View note
Text
Zagreb oblijepljen smrtovnicama: Preminula Republika Hrvatska
Grad Zagreb oblijepljen je neobičnim osmrtnicama. Autor je obavijestio kako je preminula Republika Hrvatska i pozvao na protest na Markovom trgu 1.12. u 10 sati.
Autor osmrtnica kojima je oblijepljen grad obavještava građane ”kojima je još stalo” da je u 27. godini života preminula Republika Hrvatska. Kao datum smrti naveden je 1. januara 2018., a posljednji ispraćaj 1.12. u 10 sati na Markovom…
View On WordPress
0 notes
Text
U INU neće niko, ali hoće Niko Dalić
Ambicija za biti nešto Poznam čovjeka koji se javlja na natječaje. Sjedi na poslu, pristojno plaćenom, svakako previše za ono što stvarno radi. Svako jutro prvo pročita horoskop, da vidi kakav će mu biti dan. Onda pregledava popis onih koji više neće ići u Graz, osmrtnice. Pa otpije gutljaj kave, stavi papir kraj novina, čita oglase za posao, sve traži slovo D. Direktor. Ni više ni manje. Pa kad…
View On WordPress
0 notes
Text
Za parizer, SPREMNI!
Nakon 30 godina, još uvijek se po sudovima povlače Čavoglave i stari Hrvatski pozdrav: "ZA DOM SPREMNI"!? Znam da ću postaviti izuzetno glupo pitanje, ali stvarno ne znam što suvislo reći? Jesu li oni normalni i kako ih nije sram? Ne samo da tu nema ništa sporno, nego je ovaj sveti pozdrav nepravedno zapostavljen. Treba ga koristiti umjesto "dobar dan", a u školama mora biti obvezan. Onako, iz inata.
Pa kad učiteljica uđe u razred i kaže ZDS, sva djeca s rukom na srcu odgovaraju: "VAZDA SPREMNI!" Radi se o osnovama kulture i kućnog odgoja. Idemo dalje. Uđeš u lokalni Konzum i kažeš: "Za kvarat kruva i 20dkg parizera spreman!". Normalno da će prodavačici biti sve jasno. Nu, umalo da zaboravim. Pozdrav ne treba rabiti pri kupovini cigara. Jer ako kažeš: "Za pušenje spreman!", teta u dućanu to može dvosmisleno shvatiti.
Za one što gledaju tko se cijepio preko reda, imam jedan savjet. Samo pratite osmrtnice i sve će vam biti jasno.
Da je štovani gospon Goebbels danas živ, bilo bi ga sram. Imao bi kompleks niže vrijednosti. A posao ne bi mogao dobiti ni na IMBexu, jer nije dovoljno kvalificiran. Lažu nas sa svih strana. Ciljano, planski, podmuklo i perfidno. To je ujedno i osnovni razlog, zašto im dobar dio ljudi još uvijek vjeruje.
Niti vlada pomama za cjepivom, niti je nestašica istoga "zbog velike potražnje". Vladajući kenjci dobro znaju, da se većini pučanstva ne pada na pamet cijepiti. I sad ih je uhvatila panika. Čine sve da nas navuku na iglu. Kažu da će svakome tko pristane na "dragovoljnu eutanaziju", pokloniti godišnju kartu za 1. HNL. Koja se igra bez gledatelja...
Štovani drugovi funkcioneri i ostale štetočine. Ne svirajte više spolovilu, nego cijepite mater svoju. Moju ne-će-te. A rješenje vam je na dohvat ruke. Pustite onih 30% progresivnih jugoidiota, neka se preko reda "vakcinišu". Tako jednim udarcem ubijamo dvije muhe. Rješavamo se unutrašnjeg neprijatelja i dobivamo podatke o učinkovitosti cjepiva. Nakon njih na red dolazi "zajednica". Koja? Ona što nije ni Hrvatska, ni Demokratska. Pošto će se navedeni "lezilebovići" cijepiti dragovoljno, svaka eventualna tužba u startu pada u vodu. "Sam pao, sam se ubio".
Iz SZO već najavljuju, da ćemo se morati cijepiti svake godine. Ako netko igrom slučaja pre��ivi, da ga "ovjere"...
Odkad je počela ova PLANdemija, sve se više ljudi bavi pisanjem. Netko iz dosade, a netko jer ima svašta nešto za reći. Nikada mi neće biti jasno, kako pravi pisci mogu provesti godinu dana pišući knjigu? Kad istu mogu kupiti na akciji za 20 kuna.
Ajmo opet malo do Amerike. Najveća Trumpova greška? Povukao je vojsku iz svih ratova. U normalnim okolnostima, to je potez za svaku pohvalu. Ali... U ratovima se okreće ogromna lova i pune bankovni računi. Zato mu je Pentagon okrenuo leđa. I dalje uživa ogromnu potporu među običnim vojnicima i specijalnim postrojbama. Ali njih se nažalost ništa ne pita.
Nakon izdaje nastade zatišje. A svi smo očekivali OLUJU. Zašto? Između ostalog i zbog 2 legendarne rečenice: "Patrioti drže sve pod kontrolom" i "Vjerujte u plan". Tko ih je izgovorio? Famozni Q. A sve je krenulo spontano, i vremenom preraslo u pravi pokret. Jer je stvarno bilo dosta točnih informacija. O pedofiliji, sekti, Epstein-ovom otoku, krijumčarenju djece... Na početku sam ih i ja pratio, jer je puno toga imalo smisla. "Virova san, jer san bija mali..."
A onda su počele fantazije. I najave događaja, koji se nikada nisu zbili. Dosta njih se slaže u jednoj stvari. U pokret su se infiltrirali agenti CIA, kojima je osnovni cilj bio pacificirati Domoljube. Uvjeriti ih da će netko drugi sve odraditi, a oni samo trebaju napraviti kokice i gledati znanstveno - fantastični film. Izgleda da su uspjeli? Niti vidim taj čuveni plan (koji se svako malo mijenja), niti patrioti bilo što kontroliraju. Samo znam da Amerika tone sve dublje. Prvenstveno zbog agresivne, globalističke politike nove (nelegalne) administracije, i nedostatka bilo kakvog aktivnog otpora s Domoljubne strane.
Zaključak? Unatoč svemu, Q je danas i te kako potreban. Jer daje nadu milijunima ljudi diljem svijeta. Realnu ili ne, više uopće nije bitno. Koliko bi njih klonulo duhom i odustalo od svega, da nije pozitivnih prognoza. Ipak, ne smijemo odmah padati u euforiju, nego treba stati na loptu i trezveno razmisliti. "Tko visoko leti, ne čini proljeće". Ili tako nešto...
Završila je i farsa sa "suđenjem" Trumpu. Na koju ne treba trošiti riječi. I pitanje i odgovor se nalaze u slijedećoj rečenici. "Kako ćeš opozvati Predsjednika, koji je već mjesec dana privatna osoba?" Cilj je bio sasvim drugi. Do kraja diskreditirati Donalda i maknuti ga iz javnog života. Jer ga se boje. Ali tu su se kvalitetno zajebali. Trump nije obična osoba. Trump je "pokret za slobodu", koji je pustio korijene diljem svijeta. I nema te sile koja može zaustaviti ono što dolazi. Čovjek jednostavno ima intelekt i karizmu, i to je to.
Imamo li mi svoga Donalda? Dakako. Ali ga nismo tretirali kako zaslužuje. Normalno da je u pitanju General Glasnović. Po zanimanju HEROJ I DOMOLJUB. I njega su kao i ĆAĆU pokrali na izborima. A mi smo šutili. Unatoč svemu, uopće ne sumnjam da će se General opet vratiti. Imamo li u RH, još nekoga sa takvim autoritetom? Ni blizu...
Amerima je ostalo još jedno realno rješenje. Decentralizacija, koja bi vodila ka secesiji (odcjepljenju). Po svim parametrima, Texsas bi trebao biti predvodnik a ostali bi slijedili. Problem? Za ostvariti tako nešto trebaju godine. A do tada će im komunjare totalno sjebati državu i promijeniti zakone. Valjda će netko pametan, u međuvremenu nešto smisliti? Normalno da se nas ovo ne smatra, jer smo odavno pali za slobodu.
Protiv GLOBALISTIČKE pošasti se ne možemo boriti na ho-ruk. Jer kod njih je svaki detalj pomno planiran. Davno su odškolovali generacije mladih idiota, i naučili ih da kroče Marxovim stazama revolucije. I upravo nas takvi danas zajebaju. Jer im je reklo da su netko i nešto. A u suštini su obična šaka jada. Znamo da svjetlo putuje brže od zvuka. Zato i "progresivci" većinom izgledaju normalni. Dok ne otvore usta...
Dovoljno je pogledati malog Cukra sa FB ili bradatog patuljka što drži Twitter. Garantiram da su u školi svakodnevno fasovali degenek. A nu ih sad?
Ima i pozitivnih stvari. Ljudi sve više traže alternative FB i Twitteru. Navodno će u dogledno vrijeme Trump otvoriti svoju platformu. Ako se to dogodi, nastupa masovna migracija. Bit će nas više nego "doktora, pravnika i akademika", koji se mirno i dostojanstveno kolju u okolini Bihaća.
Davno sam gledao neku humorističku emisiju, gdje su tvrdili da feta kruha uvijek padne na namazanu stranu. A poznato je i da se mačka uvijek dočeka na noge. E sad. Što bi bilo da mački zavežemo na leđa namazanu fetu kruva, i bacimo je u zrak? Pismo ili glava?
Dosta je bilo pizdarija. Idem se u znak prosvjeda, predozirati pancetom.
Zajebi kume parizer, sa početka balade...
"ZA DOMOVINU SPREMNI"
0 notes
Photo
Vecer Osmrtnice Obituary | Death – Dead | Died – Cause Of Death Vecer Osmrtnice Obituary | Death - Dead | Died - Cause Of Death Vecer Osmrtnice Death…
0 notes
Text
Borongaj: Stavili svinjsku mast na dvije osmrtnice muslimana
Borongaj: Stavili svinjsku mast na dvije osmrtnice muslimana
U Savudrijskoj ulici na Borongaju u četvrtak je osvanuo ružan prizor. Nepoznati počinitelj stavio je grude svinjske masti na osmrtnice dvaju pripadnika islamske vjeroispovijesti. Foto: 24sata/24sata O svemu se oglasila i Islamska zajednica. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti. Današnji natpisi u medijima ukazuju na činjenicu da je nepoznata osoba premazala muslimanske osmrtnice mašću u…
View On WordPress
0 notes
Text
Kako obavijestiti ljude o smrti bližnjeg
Kada izgubite nekoga koga volite, morate obavijestiti ljude o njegovoj ili njezinoj smrti. Jedan od najsmislenijih načina za to je napisati osmrtnicu.
Osmrtnice mogu pomoći u čuvanju sjećanja na vašu voljenu osobu. One također nude informacije o organizaciji mise zadušnice i pokopa. Osmrtnica također može eliminirati nepotreban stres i pitanja kako biste se mogli usredotočiti na stvari koje su vam najvažnije – preboljenje gubitka bližnje osobe i boravak s obitelji.
Evo nekoliko koraka kako možete objaviti osmrtnicu:
Novine ili online osmrtnice
Većina ljudi automatski pomisli na slanje osmrtnice u novine. Često izdavačka tvrtka ima odgovarajuću web stranicu na kojoj će također objaviti vašu osmrtnicu, čineći postupak svojevrsnom opcijom dva u jednom.
Međutim, postoje razlozi zašto se odlučite ići putem samo na mreži. Možda toga niste svjesni, ali tradicionalna metoda objavljivanja osmrtnice u novinama može prilično smanjiti vaš budžet. Troškovi znaju biti vrlo visoki te možda smatrate da se to ne isplati jer sve manje ljudi čita novine.
Osmrtnica vaše voljene osobe također se lako može okaljati pogreškama, uključujući netočne datume i pravopisne pogreške. Nakon što se ispiše, nema povratka i više ne možete ispraviti te greške. Iz tih razloga sve se više ljudi odlučuje za online osmrtnice. Postoji mnoštvo besplatnih online usluga osmrtnica koje možete izabrati.
Objavljivanje osmrtnice na internetu olakšava dijeljenje lijepe priče vaše voljene osobe sa svijetom pod vašim uvjetima i vašim rasporedom. Također vam daje mogućnost da ga podijelite samo s malom grupom ili da ga podijelite na svojoj stranici na društvenim mrežama. Imat ćete poveznicu koju možete jednostavno koristiti za objavljivanje informacija bilo kada i bilo gdje ili slanje e-pošte obitelji, prijateljima i kolegama.
1 note
·
View note
Photo
Osmrtnice Zasavje Obituary | Death – Dead Osmrtnice Zasavje Obituary | Death - Dead It has been reported that Osmrtnice Zasavje has died…
0 notes
Photo
Osmrtnice Trbovlje Obituary | Death – Dead Osmrtnice Trbovlje Obituary | Death - Dead It has been reported that Osmrtnice Trbovlje has died…
0 notes
Text
Osmrtnic Palma Death | Dead - Cause Of Death - Obituary
Osmrtnic Palma Death | Dead – Cause Of Death – Obituary
Osmrtnic Palma Death | Obituary – Dead | Cause Of Death – Passed Away
Osmrtnic Palma has died. DeadDeath learned about the death on May 18, 2020 — Friends and families of the deceased are broken by the passing of their beloved one. It is with a deep sense of grief that affected individuals mourn and shared the heartbreaking news on social media.
Condolences and tributes are been shared across…
View On WordPress
0 notes
Text
"Kozarski vjesnik" besplatno objavio čitulju za 102 ubijene djece
U današnjem broju “Kozarskog vjesnika”, na dvije strane objavljene su osmrtnice ubijenoj djeci uz po prvi put ispisanu poruku: “Oprostite maleni što vas nismo umjeli zaštititi, ali sve ćemo učiniti da se ne zaboravite.”
“Kozarski vjesnik” objavio je danas, na Dan bijelih traka, čitulju sa slikama 102 ubijene djece Prijedora, i to besplatno, što je jedan vid satisfakcije prema roditeljima ubijene…
View On WordPress
0 notes