#Dimitrije Popović

[radiogornjigrad]

O IZLOŽBI MIT MODE ILI KAKO JE BAČVA UMALO POSTALA BURE TAŠTINE

Središnja slika na izložbi Mit mode Dimitrija Popovića u Bačvi, koja je otvorena od 7. do 25. veljače Dimitrije Popović je ozbiljan umjetnik šireg spektra (likovna umjetnost, poezija, esejistika…), ali i ozbiljan trgovac svojim idejama. Jednako, međutim, trguje svojom umjetnošću kao i izjavama. U modernom vremenu, u kojem je gotovo sve zbog marketinga podvrstano u umjetnost – i likovnost, i…

[suetravelblog]

Klovićevi Dvori Gallery Zagreb Croatia

Klovićevi Dvori Gallery Zagreb Croatia

[furordinaricvs]

St Nicholas church in Zemun, Serbia.

Built between 1745 and 1752, it is oldest church in old core of Zemun. Its iconostasis was carved by Aksentije Marković in 1761, while icons for it were painted by Dimitrije Bačević (17??-1770) and Dimitrije Popović (1738-1796).

[zagrebist]

The Myth of Fashion by Dimitrije Popović, HDLU Zagreb, February 2024 photos by @zagrebist

[legallybrunettedotcom]

Isus G by Dimitrije Popović

[mentalnahigijena]

Kapetan Milan Krljević, potporučnik Andrija Stanković, Luka Đurković, Andrija Vučinić, student, Mihailo Sekulić, Simo Raičević, Božo Krivokapić, student. Ivo Ljenavič, Milorad Petrović, Vladimir Lopičić, student, kapetan Petar Kovačević, Pavić Pajović, Milisav Drljević, Petar Đukanović, student. Miloš Šćepanović, Radonja Medenica, Milika Medenica, Risto Miranović, Pitkola Božović, Vule Mitrović, Mile Vučeraković, Gojko Radoičić, Veljko Petrović, student, Dimitrije Lahović. Ilija Leković, Aleksa Uskoković, Milinko Rosić, Radosav Đurović, Vaso Karadaklić, Đorđe Mandić, Lazar Čikić, Mitar Kiković, Milisav Đurković, Mihailo Novičić, Nikola Kandić, Rašo Kavedžić, Andrija Petrović, student, Spasoje Zuletić, Rade Mijović, Petar Mijović, Mašan Medenica, Aleksandar Đokić, student. Vidak Žugić, Marko Martinić, Ilija Vlašić, Ljubo Vučeraković, Petar Ilić, Radonja Vulić, Jakov Badnjar, Novica Radović, Jakov Adžić, Petar Džanjević, student, Petar Rosić, Vuksan Budinić. Novak Stanković, Panto Acović, Andrija Babić, Marko Kiković, Djordje Rogač, Vlado Vulić, Petar Pešić. Ilija Đuković, Petar Ročen. Niko Božović, Jovan Popović, Luka Nikčević, Lazo Lekić, Vasilj Ušćumlić, Ilija Martinović, student, Jagoš Nedić, Vujadin Šćepanović, Radivoje Nedić, Vuko Sekulović, Veko Rakočević, Jovan Ćulafić, Todor Tomčić, Okica Vasiljević, Drago Petrović, student, Milinko Mrdak, Vule Radović, Vuko Deletić, Šćepan Vasiljević, Bogdan Živković, Živko Tanjević, Milija Šekulara, Blažo Blagojević, Jagoš Vasović, Bajo Radmilović, Mirko Živković, Simo Ivanišević, student, Kostandin Tomčić, Lazar Tomović, potporučnik, Nikola Knežević, Jovan. Radoman .Torđe Šćekić, Nikola Muchalica, Jovan Jovanović, Mihailo Šaulić, Miljan Raljević, Ignjat Đedović, Đorđe Kontić, student, Krsto Kovačević, Milija Braletić, Jevrem Kršikana, potporučnik, Miloš Karabasil, Ignjat Mumin, Milan Radović. Teofil Rađenović, Bogdan Lazica, Niko Šćepanović, Milisav Savović, Đukan Lakičević, Pavle Jovanović, Mihailo Božanović, Danilo Vešović, student, Miloš Babović, Pavle Babić Đoko Kraljević. Novak Turović, Jako Božović. Petar Kaletić, Luka Kadić, Milija Đurović, Tomo Martinović, Vaso Babić, Mihajlo Badanović, Panto Budalić Blagoje Grgur. Šćepan Mauzer, Radojko Jašović, student, Drago Brajović, Radosav Armuv, Miloš Obradović, Savo Radović, Dimitrije Božović, Rade Popović, Neđeljko Terzić, Jovo Vrlacić, Milovan Savić, Dragutin Bilinković, Radojica Perović, Blažo Vučković. Petar Vadović, Mičko Babić, Vasilije Vabić, Stevan Tmusić, Miljan Orović, Labud Baltić, Đuro Vukasević, student, Stjepan Kadić, Vuko Pejović, Lazar Popović, Pavle Babić, Gojko Babić, Petar Dabović, Jefto Trklja, Jovan Vušurović.

[knjigeobradovic]

DIMITRIJE POPOVIĆ - TONKO MAROEVIĆ

DIMITRIJE POPOVIĆ – TONKO MAROEVIĆ

[jareckiworld]

Dimitrije Popović  -  Kafka    (mixed media, 2009)

[silentsolitudeme]

Dimitrije Popović drawing

[goalhofer]

2020 Olympics Serbia Roster

Athletics

Armin Sinančević (Prijepolje)

Asmir Kolašinac (Sjenica)

Ivana Španović (Zrenjanin)

Dragana Tomašević (Sremska Mitrovica)

Marija Vučenović (Sremska Mitrovica)

Basketball

Dušan Domović-Bulut (Novi Sad)

Dejan Majstorović (Stari Banovci)

Aleksandar Ratkov (Belgrade)

Milhailo Vasić (Belgrade)

Sonja Vasić (Belgrade)

Saša Čađo (Sarajevo, Bosnia & Herzegovina)

Nevena Jovanović (Kraljevo)

Jelena Brooks (Kragujevac)

Dajana Butulija (Kikinda)

Aleksandra Crvendakić (Loznica)

Yvonne Anderson (Columbia, Missouri)

Ana Dabović (Cetinje, Montenegro)

Maja Škorić (Rijeka, Croatia)

Maša Janković (Vrbas)

Angela Dugalić (Des Plaines, Illinois)

Tina Krajišnik (Sarajevo, Bosnia & Herzegovina)

Dragana Stanković (Ljubovija)

Boxing

Nina Radovanović (Rakovica)

Canoeing

Strahinja Stefanović (Novi Sad)

Bojan Zdelar (Sremska Mitrovica)

Milica Starović (Novi Sad)

Judo

Nemanja Majdov (Belgrade)

Aleksandar Kukolj (Rakovica)

Milica Nikolić (Belgrade)

Marica Perišić (Temerin)

Anja Obradović (Belgrade)

Karate

Jovana Preković (Aranđelovac)

Rowing

Martin Mačković (Subotica)

Miloš Vasić (Belgrade)

Jovana Arsić (Belgrade)

Shooting

Milenko Sebić (Trstenik)

Milutin Stefanović (Kragujevac)

Damir Mikec (Belgrade)

Jasmina Milovanović (Belgrade)

Andrea Arsović (Drvar, Bosnia & Herzegovina)

Sanja Vukašinović (Belgrade)

Zorana Arunović (Belgrade)

Swimming

Andrej Barna (Subotica)

Velimir Stjepanović (Dubai, U.A.E.)

Vuk Čelić (Novi Sad)

Čaba Silađi (Senta)

Nikola Aćin (Zrenjanin)

Uroš Nikolić (Vojvodina)

Anja Crevar (Pancevo)

Taekwondo

Tijana Bogdanović (Belgrade)

Milica Mandić (Belgrade)

Tennis

Novak Đoković (Monte Carlo, Monaco)

Miomir Kecmanović (Bradenton, Florida)

Ivana Jorović (Čačak)

Nina Stojanović (Belgrade)

Aleksandra Krunić (Belgrade)

Volleyball

Maja Aleksić (Užice)

Bianka Buša (Vrbas)

Bojana Živković (Belgrade)

Tijana Malešević (Užice)

Brankica Mihajlović (Gornji Rahic, Bosnia & Herzegovina)

Maja Ognjenović (Zrenjanin)

Stefana Veljković (Jagodina)

Teodora Pušić (Belgrade)

Ana Bjelica (Belgrade)

Jovana Stevanović (Belgrade)

Milena Rašić (Pristina, Kosovo)

Silvija Popović (Nikšić, Montenegro)

Tijana Bošković (Bileća, Bosnia & Herzegovina)

Bojana Milenković (Belgrade)

Slađana Mirković (Užice)

Mina Popović (Kraljevo)

Jelena Blagojević (Olovo, Bosnia & Herzegovina)

Water Polo

Nikola Dedović (Belgrade)

Nemanja Vico (Belgrade)

Gojko Pijetlović (Novi Sad)

Dušan Mandić (Kotor, Montenegro)

Sava Ranđelović (Niš)

Miloš Ćuk (Novi Sad)

Duško Pijetlović (Novi Sad)

Milan Aleksić (Belgrade)

Nikola Jakšić (Belgrade)

Filip Filipović (Belgrade)

Andrij Prlainović (Dubrovnik, Croatia)

Stefan Mitrović (Belgrade)

Branislav Mitrović (Novi Sad)

Strahinja Rašović (Belgrade)

Đorđe Lazić (Valjevo)

Wrestling

Stevan Mićić; Jr. (Mesa, Arizona)

Zurab Datunashvili (Tbilisi, Georgia)

Mikheil Kajaia (Tskaltubo, Georgia)

Mate Nemeš (Senta)

Table Tennis

Dimitrije Levajac (Banja Luka, Bosnia & Herzegovina)

Pető Zsolt (Novi Sad)

Marko Jevtović (Belgrade)

[fruitmarket]

Dimitrije Popović

[pozornicame]

🎨Leonardo Da Vinči je svojevremeno zapisao: „Tamo gdje duh ne vodi ruku umjetnika, tamo nema umjetnosti. Tamo gdje misao ne radi zajedno sa rukom, tamo nema umjetnika.” Iako vrijedna poruka svim poslenicima umjetnosti, ipak veliki crnogorski slikar i pisac Dimitrije Popović, umjetnik je čiji su duh i misao u neraskidivom sazvježđu. Podjednako uspješan kistom koliko i perom, Popović decenijama unazad besprekorno spaja transcedentalnost umjetnosti sa onim običnim, ljudskim osjećajem za nečim lijepim. Portal Pozornica.me je razgovarao sa uvaženim eruditom, koji nam je, vrlo srdačno i prijateljski, omogućio uvid u beskrajne širine njegovih misli, a na radost i zadovoljstvo svih poštovalaca njegovog lika i djela. 📌Sa Dimitrijem Popovićem razgovarao je naš novinar Darko Šćepanović. 👉 Intervju sa istaknutim crnogorskim slikarem možete pronaći na portalu Pozornica.me 🔗 Link u bio #intervju #dimitrijepopovic #pozornicame (na lokaciji Pozornica.me) https://www.instagram.com/p/CQtU3jbrRJ0/?utm_medium=tumblr

[receptikuvaronline]

Održan TESTIVAL #2

New Post has been published on https://recepti-kuvar.rs/odrzan-testival-2/?Odr%C5%BEan+TESTIVAL+%232 Recepti+i+Kuvar+online

Održan TESTIVAL #2

Vreme potrebno za čitanje: 4 minuta

Drugi Festival testa, testenine i hleba TESTIVAL #2 održan je tokom proteklog vikenda u Dorćol Platz-u

Udruženje TESTIVAL i Dorćol Platz, bili su domaćini Festivala testa, testenine i hleba TESTIVAL #2, tokom proteklog vikenda. Tema ovog TESTIVALA #2 bio je HLEB, jer je hleb u našem narodu uvek bio više od svega, kako u kulturi ishrane, tako i kao obredno značenje.

Na TESTIVALU #2 prodavala su se ali i degustirala mnoga jela, koja se retko pronalaze na našim trpezama: pita sa dunjama, testenina sa čokoladom, salčići, pita sa malinama i ljutim papričicama, hleb sa bundevom, hleb tain, somborski langoš, ruski peljmeni, lepinje iz crepulje pečene ispod sača, …

Da li je moguće napraviti pet vrsta sitnih kolača za pola sata? To nam je pokazala i dokazala pozorišna i filmska diva Gorica Popović! Uz pomoć Dragane Ilić i Dejana Ilića iz Udruženja TESTIVAL, Gorica je briljirala scenom! Munjevitih pet vrsta kolača, bilo je munjevito degustirano!

Ovaj put, sve je počelo inkluzivnom radionicom u saradnji sa Savezom udruženja MNRO i Udruženjem Živimo zajedno sa opštine Stari Grad. Mladi učenici su sa velikom pažnjom slušali svog mentora, Dejana Ilića, potpredsednika Udruženja TESTIVAL da bi naučili kako se mesi i priprema hleb. Miodrag Ilić, predsednik Udruženja TESTIVAL, predao je prigodne poklone Marijani Taranović iz Saveza udruženja MNRO, u čemu mu se pridružio Aleksandar Krstić, vlasnik brenda Sapun moj.

„Hleb naš nasušni“, diskusioni panel, koji je održan 17.10.2020. na Međunarodni dan nematerijalnog kulturnog nasleđa, potvrdio je bitno mesto hleba u kulturi ishrane i kulturnog nasleđa jednog naroda. Učesnici panela su bili dr Biljana Đorđević, muzejski savetnik iz Narodnog muzeja u Beogradu, dr Milica Aleksić, menadžer Metro HoReCa centra, Snežana Đuričin Kuštrimović, diplomirani istoričar umetnosti i Dimitrije Vujadinović, direktor BalkanKult fondacije i autor knjige Cipovka – hleb koji se smeje na Mesec. Moderator je bio Miodrag Ilić, predsednik Udruženja TESTIVAL i autor knjige Tradicionalni recepti domaće srpske kuhinje.

Tokom dva festivalska dana, osim prodajne izložbe preko dvadeset izlagača domaćih, zanatskih pripremljenih proizvoda, na improvizovanoj bini, odigralo se preko deset zanimljivih radionica.

Metro HoReCa centar i Junior Chefs Club, predvođeni dr Milicom Aleksić, menadžerom, i Nebojšom Veselinovićem, šefom kuhinje HoReCa centra, prikazali su svoj visoki profesionalizam, pripremajući razne vrste italijanskih hlebova, kao i specijalnih, bezglutenskih restoranskih hlebova i peciva.

TESTIVAL #2 bio je i domaćin izbora za najbolju tortu od palačinki, u partnerskoj organizaciji sa Asocijacijom Autentičnih Hedonista (AAH!) i uz podršku kompanije Tupperware. Za najbolju tortu od palačinki, i po izgledu i po ukusu, proglašena je slana torta – torta sa sirom (Dragana Šuša). Asocijacija Autentičnih Hedonista i njen predsednik Dragan Đorđević, zajedno sa Dragoslavom Jovanovićem, osnivačem škole ishrane u prirodi ,,Hrana Budi Radost“, pokazali su šta se sve zdravo i prirodno… i Hedonistički, može pripremiti najsavremenijim kuhinjskim aparatima.

TESTIVAL #2: AAH! takmičenje u pravljenju torti od palačinki

Dejan Ilić iz Udruženja TESTIVAL pokazao je kako se pravi najbolja pita savijača, a Snežana Đuričin iz Centra za istraživanje i promociju sira, uz prisustvo Mlekare Petrov, Farme Ranilović i Verice Gođević, kako se ocenjuje kvalitet sira.

TESTIVAL #2: kako se pravi najbolja pita savijača!

A kako burek “leti”, dok se kore razvijaju, na najefektniji način, pokazao je majstor Miloš Damjanović, prvak Srbije u pravljenju bureka sa sirom na Pekarijadi 2018. godine.

TESTIVAL #2: napravite dobar i zdrav hleb i najbolji burek sa sirom!

TESTIVAL #2: ŠAMPIONI

Na kraju drugog dana, dva odvojena žirija, mučila su muku kako da od sjajnih izlagača i proizvoda odaberu najbolje.

Titulu najbolji BREND TESTIVALA poneo tim Umami, koji je dva dana šarmirao sve posetioce svojom vrednoćom, energijom, inovativnošću i ljubaznošću. Neobičnim ukusnim tamnim hlebovima i unikatnim vrstama testenine od organskih sastojaka. Žiri je na dodeli vredne diplome istakao da se brend Umami, izdvojio od ostalih, ravnopravnih kandidata, ne samo svojom vrhunskom izradom i kvalitetom, već i ulaganjem u razvoj svog brenda.

Vlasnica Umami brenda, Marina Ocokoljić, izjavila je: “Hvala vam jer ste od početka, još od prvog poziva, iskreno verovali u nas, prepoznavši u našem radu potencijal za stvaranje brenda. Zbog toga je ova titula, koliko naša, toliko i vaša, kao i svih onih koji stoje uz nas s ljubavlju. Prezadovoljni smo i iskreno govoreći, ova manifestacija je sada ubedljivo najbolja, od svih na kojima smo učestvovali.”

Diploma za najbolji TESTIVAL BREND – Umami

Za najbolji TESTIVAL PROIZVOD izabran je jedan proizvod i dva proizvođača! Najbolji proizvod je hleb sa sušenim paradajzom, koji je pripremila Rada Bogojev, koristeći brašno iz Sretenovića vodenice, vlasnika Tomislava Sretenovića. „Hvala organizatorima, Udruženju TESTIVAL. Hvala stručnom žiriju. Moj hleb je takav zbog odličnog organskog brašna sa Sretenovića vodenice, mog kvasca i ljubavi, i osvojio je i svoju prvu nagradu. Jako sam srećna. Ovo je potvrda da sam na pravom putu.“, izjavila je Rada Bogojev.

Diploma za najbolji TESTIVAL PROIZVOD – Rada Bogojev i Sretenovića vodenica

Posetioci, uglavnom porodice, zadovoljni izlagači, ponosni organizatori iz Udruženja TESTIVAL kao i sjajni šampioni TESTIVALA #2 najavljuju još bolje naredno izdanje. A sledeći put, nešto potpuno drugačije – tema VANILICE!

Napomena: TESTIVAL #2 održan je uz poštovanje svih mera prevencije i zaštite od epidemije COVID-19.

#tdi_1_59f .td-doubleSlider-2 .td-item1 background: url(https://recepti-kuvar.rs/wp-content/uploads/2020/10/Najbolji-TESTIVAL-proizvod-Sretenovica-vodenica-1-160x120.jpg) 0 0 no-repeat; #tdi_1_59f .td-doubleSlider-2 .td-item2 background: url(https://recepti-kuvar.rs/wp-content/uploads/2020/10/Najbolji-TESTIVAL-proizvod-Rada-Bogojev-1-160x120.jpg) 0 0 no-repeat; #tdi_1_59f .td-doubleSlider-2 .td-item3 background: url(https://recepti-kuvar.rs/wp-content/uploads/2020/10/diploma-za-najbolji-TESTIVAL-PROIZVOD-160x120.jpg) 0 0 no-repeat; #tdi_1_59f .td-doubleSlider-2 .td-item4 background: url(https://recepti-kuvar.rs/wp-content/uploads/2020/10/Najbolji-TESTIVAL-BREND-Umami-1-160x120.jpg) 0 0 no-repeat; #tdi_1_59f .td-doubleSlider-2 .td-item5 background: url(https://recepti-kuvar.rs/wp-content/uploads/2020/10/diploma-za-najbolji-TESTIVAL-BREND-160x120.jpg) 0 0 no-repeat;

Održan Testival #2

1 of 5

Najbolji TESTIVAL proizvod - Sretenovića vodenica - foto Željko Blagojević

Najbolji TESTIVAL proizvod - Sretenovića vodenica - foto Željko Blagojević

Najbolji TESTIVAL proizvod - Rada Bogojev - foto Željko Blagojević

Najbolji TESTIVAL proizvod - Rada Bogojev - foto Željko Blagojević

Diploma za najbolji TESTIVAL PROIZVOD - Rada Bogojev i Sretenovića vodenica

Diploma za najbolji TESTIVAL PROIZVOD - Rada Bogojev i Sretenovića vodenica

Najbolji TESTIVAL BREND - Umami - foto Željko Blagojević

Najbolji TESTIVAL BREND - Umami - foto Željko Blagojević

Diploma za najbolji TESTIVAL BREND - Umami

Diploma za najbolji TESTIVAL BREND - Umami

HASHTAG: #TESTIVAL, #MESTOGDECARUJETESTO

Fotografije: Željko Blagojević

Zvanični TESTIVAL sajt: www.testival.rs FB stranica: https://www.facebook.com/FestivalTestival Instagram: https://instagram.com/festivaltestival

PROČITAJ: GDE MOŽE DA SE KUPI KNJIGA TRADICIONALNI RECEPTI DOMAĆE SRPSKE KUHINJE?

Pročitajte još:

Portal Recepti i Kuvar online je svrstan u TOP 50 sajtova u Srbiji!

Ukoliko vas interesuju svi naši recepti, kliknite na link: RECEPTI. Zbirke najboljih recepata naših saradnika nalaze se u sekciji kuvar, ukoliko želite više da pročitate, klikinte na link: KUVAR. Ukoliko želite da pogledate našu naslovnu stranu, kliknite na link: RECEPTI I KUVAR ONLINE homepage.

Ne propustite nijedan recept – Recepti i kuvar online na Facebook-u. Ostanite u toku, pratite Recepti i Kuvar twitter obaveštenja!

[zagrebist]

The Myth of Fashion by Dimitrije Popović, HDLU Zagreb, February 2024 photos by @zagrebist

[zasvepare]

30. januar 2020. 

PODVUCI, DA ZNAM ŠTA DA ČITAM iliti Close reading Bijela knjiga Stipe Šuvara & co. 

[Književna radionica Rastka Zakića, Beograd, 1984 izdavači: Rastko Zakić, Dragan Antić Knjigu preporučuju za štampu: Biljana Jovanović i Vida Ognjenović Tiraž: 1.000 primeraka]

[...] Ukoliko bude tehničkih uslova i dobrog prijema kod čitalaca, pa sa- mim tim i sredstava za opstanak projekta, dokumenti će se štampati  potpuno autentično, jedino uz neophodna tehnička prilagođavanja  (prilagođavanje faksimila zajedničkom formatu knjige i sl.). Tako  će iza dokumenata na najočigledniji način stajati njihovi tvorci, os- tavljajući svoj svetli, ili mračni trag u vremenu. [...] 

Ovo, srpsko izdanje Bijele knjige, iz 1984, zabranjeno je i spaljeno. Uredili su ga novinari Rastko Zakić i Dragan Antić, tako što su ga uvili u košuljicu pod naslovom “Antologija dokumenata o vremenu u kome živimo”, uz “preporuku za čitanje” Vide Ognjenović i Biljane Jovanović. Pravi naslov dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”. 

U ovom izdanju se ne spominje da je glavni i odgovorni urednik Bijele knjige,  u okviru Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, Centre za informiranje i propagandu, bio Stipe Šuvar. 

U analizi glavnih “dnevnih i tjednih listova, zabavno-revijalne štampe koja u posljednje vrijeme prednjači u tzv. politizaciji, zatim omladinske i studentske štampe (posebno zagrebačke beogradske ali i druge), dijela ‘politiziranih časopisa za kulturna pitanja’, te sporadično nekih emisija na radiju i televiziji” (str. 8), koja pokriva period “od početka 1982. do 20. ožujka 1984″, kao nepodobni i neprihvatljivi navode se uglavnom srpski i slovenački autori. 

----

str. 5-6

U pretkongresnom dokumentu iz 1974. godine “Politika i zadaci Saveza komunista u oblasti kulture i nauke”, a nakon konkretne analize “zastupnika najrazličitihij idejno-političkih pravaca” prethodnog razdoblja, data je i sumarna ocjena da “svaka od pomenutih antisocijalističkih i antisamoupravnih tendencija na svoj način iskazuje istu aspiraciju da intelektualni rad i stvaralačku delatnost pretvori u sredstvo interesa i ciljeva koji su duboko tuđi stvaralaštvu". I dalje se u tom partijskom dokumentu ocjenjuje, da u spomenutim uvjetima “dolazi do ‘crnog talasa’ u filmu, delimično u književnosti, dramskoj umetnosti. U Pojedinim tvorevinama, pod firmom umetnosti, ispoljili su se otvoreni pokušaji obezvredjivanja revolucije i njenih tekovina u ime ‘demistifikacije’. Takva opozicionerska i kontrarevolucionarna stremljenja bila su jedno vreme stimulisana i društvenim priznanjima i nagradama’””.  No, partijske ocjene i politiku u kulturni nakon 1972. godine neki su kulturni stvaraoci (i “stvaraoci”) počeli otvoreno osporavati, posebno od 1980. godine naovamo. Kao indikativno spomenut ćemo neke stavove književnika Bore Ćosića iznesene u ‘Omladinskim novinama’ (u novembru 1980) i “Književnoj reči” (u aprilu 1981). B. Ćosić je 1968. godinu istakao kao “značajan trenutak u razvoju mnogih ljudi. Za njega je period 1968-1970. bio “period u kome je nas nekoliko radilo dosta samostalno”. Medjutim, nakon 1972. godine dolazi do negativnih procesa: “Moram reći da smo od 1972. godine pa sledećih nekoliko godina imali blagu formu kulturne revolucije, bez obzira na to kako će docnije biti ocjenjeno i utvrdjeno”. “Svaka se stvar - pisao je B. Ćosić - može opovrgnuti i okrenuti u svom značenju i značaju pod uslovom da postoji klima u kojoj je to dopušteno, a upravo se to dogadjalo u pojedinim periodima našeg razvoja, kulturnog i društveno”. “Neka se istorijska pravda postiže brže nego što to mislimo. Čak za manje od deset godina napravljen je jedan takav obrt u istoj zemlji, u istim društvenim okolnostima” (od 1972. do 1980. kad je dao intervju - n n.) Sadašnje su prilike, po njemu “civiliziranije i mnogo snošljivije”. Politici Saveza komunista, utvrdjenoj na Desetom kongresu SKJ, B. Ćosić (u spomenutom intervjuu) sagledava (tj. vidi) kraj. Zanimljiv je i njegov stav o ulozi i funkciji umjetnika. “Umetnik mora biti nepodesan, jer je smisao njegovog posla da nepodesnim sredstvima pokuša da izbori neke istine koje će tek doći”; umjetnički je posao posvećen “razotkrivanju niza sumnjivih pojava”.  Polemizirajući sa N. Majorom, Bora Ćosić je postavio zahtjev da se o njemu kao ličnosti sudi isključivo na osnovu njegove beletristike i esejističke proze (a nikako na osnovi intervjua, izjava i napisa u novinama i časopisima!), ističući i to da nema nikakvih ambicija za neku vrstu simultanke jedan prema dva miliona (aluzija na dvomilionsko članstvo Saveza komunista), dodajući uz to da on ne spada “u tor opozicione politike delatnosti, kao ni u bilo kakav drugi (tor).” Ovdje podsjećamo da je roman Bore Ćosića “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji” svojevremeno ocijenjen kao antisocijalistički pmaflet, da je kazališna predstava, radjena po toj knjizi, skinuta s repertoara, a onemogućeno je i prikazivanje filma snimljenog po tom romanu.)  Kao što će se zaključiti iz ove analize, ono što je Bora Ćosić tvrdio početkom 1980. godine, u medjuvremenu je postao lajtmotiv mnogih. Njegove tvrdnje danas čak zvuče i relativno bezazleno u odnosu na sve ono što su u medjuvremenu napisali i izrekli npr. Miroslav Egerić, Mića Popović, Igor Mandić, Marjan Rožanc, Vitomil Zupan, Antonije Isaković, Lojze Kovačič, Dimitrij Rupel, Milovan Danojlić i drugi. 

---

str. 78-81. 

O KNJIZI STRAH I HRABROST

Knjiga proze Edvarda Kocbeka, “Strah i hrabrost”, nakon što je prvi put objavljena (1951. u Ljubljani) doživjela je oštre kritike i više nije štampana do 1982. godine, kada se pojavila (prevedena) u Beogradu, u izdanju “Narodne knjige”. Dimitrij Rupel, u pogovoru sadašnjem izdanju djela, objasnio je da je “knjiga bila suspendirana iz književnog života, a pisac anatemisan od strane ideološke kritike udružene sa svjesnim književnicima, činovnicima i idejnim radnicima”. Sada je dočekana s velikim pohvalama, ali i porukama izrazito političkog karaktera. Bila je u stvari povod za izricanje odredjenih sudova o našoj prošlosti i sadašnjosti. Smisao je sveg tog pisanja o Kocbekovoj knjizi sadržan u pitanju Predraga Matvejevića, postavljenog u podnaslovu njegova šireg osvrta u “NIN-u” (br. od 28. juna 1983): šta nam ta knjiga poručuje danas? Po njegovu mišljenju, njena ponovna pojava (nakon više od trideset godina) znači “neku vrstu rehabilitacije”, dogadjaj koji “zaslužuje pažnju”. “U takvim prilikama, u slučajevima koji su pratili pojedine knjige, obznanjuje se na poseban način naša kulturna povijest”, smatra on i citira neke ocjene (osude) izrečene u Sloveniji kada se knjiga bila pojavila (”blaćenje onog što nam je najsvetije”, “ružno patvorenje partizanstva”, “zabludjeli pamflet”, “knjiga s odvratnim neprijateljskim sadržajem” itd.), posebno se zatim zadržavajući na ocjenama Josipa Vidmara. Vidmar se, konstatira dalje, sedamdesetih godina vratio na tu svoju raniju kritiku Kocbekove knjige, ističući da je protiv nje istupio “zato što se moglo shvatiti da to djelo ‘izjednačava vrijednost partizanstva i belogardejstva pa makar i sub specie aeternitatis’”. (...) Pozdravljajući pojavu tog “tridesetogodišnjeg novorodjenčeta”, Jovan Delić je (”Politika”, 16. jula 1983) konstatirao da ta knjiga tek sada počinje svoju normalnu komunikaciju sa čitaocem, ironizirajući da “u tom neugušivom glasu valja osluškivati šum vremena te toliko slavljene, sa slobodarskog ljubljanskog kongresa pisaca i Krležinog govora 1952. godine. Kocbekova knjiga je onemogućena da obavi svoju književno-istorijsku misiju, mada je vrijednošću, pripovjedačkim rješenjima, pomjeranjem i razaranjem dogmatskog koncepta stvarnosti i čovjeka, otvorenošću za savremene evropske vidike i duhovne tokove kao i za značajne tradicionalne vrijednosti, bila daleko iznad i ispred vremena svoje pojave, a naročito iznad vremena svojih kritičara”.

---

str. 81 O ROMANU LEVITAN

U posljednji mjesec dana u centar pažnje tzv. kulturne javnosti (uz neke predstave “političkog teatra”) izbio je roman Vitomila Zupana, “LEVITAN” (u izdanju zagrebačkoga “Globusa”, 1983). Više je književnih kritičara Zupanovu knjigu (”Zatvorske antimemoare”) dočekalo s velikim pohvalama, žaleći što ona nije mogla biti objavljena ranije. Upozorit ćemo samo na nekoliko karakterističnih osvrta.  Za Velimira Viskovića (”Danas”, br. 106, 28. veljače 1984) Zupanova je knjiga “biografija, odnosno autobiografija bivšeg partizana koji se ne želi nakon rata konformirati, ne dopušta da ga obuzme pobjednička emfaza, sklon je ironizaciji ideološke monolitnosti i naivnog revolucionarnog optimizma”.  Pod naslovom “Uzničke uspomene”, “Vjesnikov” književni kritičar Zdravko Zima (2. ožujka 1984) u panegiričnom osvrtu na Zupanov roman, naglasio je, medju ostalim, da je Zupan za “sve što ga je stiglo u životu, a znamo da je bio mornar i boksač, inženjer i partizan, te da je poslije rata sedam godina proveo u zatvoru, bez pretjerane patetike okrivio i sebe sama, smatrajući da je možda živio malo ispred vremena. (...) Dospijevši u ovozemaljski pakao, junak romana odbacuje sve hipoteke, kao zmija koja mijenja košuljice, kako bi na ruševinama stoljeća - i svojoj kobi dakako - pokazao figu jednom vremenu i njegovim tragičnim zabludama”. 

---

str. 84

Nakon objavljivanje priče Milana Milišića, “Život za slobodu”, u dubrovačkom “Lausu”, u kojoj se “veliča čovjek koji je poslije oslobdjenja strijeljan kao bivši agent Gestapoa”, protestiralo je najprije Predsjedništvo Općinskog odbroa SUBNOR-a Dubrovnika, a kasnije je objavljeno više kritičkih napisa, ali i napisa u obranu M. Milišića. Spomenimo samo da je Predrag Čudića u “Književnim novinama” napisao da je Milišićev tekst pročitao ne kao pamflet već kao “dubok i složen tekst o ljudskoj sudbini u onim prelomnim trenucima života kada se čovek nalazi pred velikom zagonetkom, te da borci-čitaoci umeju da se bore, umeju da se bave politikom, ali ovoga puta im nije uspelo da pročitaju književni tekst.”

---

str. 91 

Upozorit ćemo i na neke pjesme RADMILE LAZIĆ (članice Sekretarijata Beogradske sekcije pisaca) objavljene u “Književnim novinama” u br. 667, 24. marta 1983): 

Četveronoške 

Kaži da je belo  i crno i belo  pasi redom  i kukolj i pelin  - belo -  iznutra i spolja otežalog zavežljaja  - tvoga tela. 

Kaži da je belo  ono što se kuva gore,  ono što se krčka dole,  ionako ćeš svaki kazan  kao sopstveni tanjir  olizati. 

Kaži da je belo  i kad vrana gukne  i kad gavran na krov sleti,  raj i pakao  i sve ovozemaljsko:  kolektivna sisa  kolektivno jaje. 

Kaži: belo  podji za ruljom i stadom pevušeći pesmice iz čitanke.  Udeo ličnog smanji lakše će ti biti  kad budeš izdisao. 

Budi spreman:  Kazuj da je belo  i danju i noću  bogu i Pilatu  i ovdašnjem bratu.

Uvek sit  uvek u erekciji  sledbeničke nove religije  hodaj na sve četiri. 

---

str. 92 

Upozorit ćemo i na dvije pjesme ALEKSANDRA PETROVA (takodjer jednog od aktivnih članova iz Beogradske sekcije pisaca). Kao svoj prilog na anketu “Književnih novina”: “Umetnost i politika”, poslao je dužu pjesmu iz koje ćemo citirati u cijelosti prvi i nekoliko stihova iz drugog dijela (”Književne novine, br. 658, 11. novembra 1982): 

1.  Pesnik crveni pred azbukom politike. Ali crvenim barjakom ne maše stidljivost.  Politika golica i draži pesnika  kao prolećni polen alergične nozdrve  i izvikano voće naivna usta.  Za govornicom, u sali iskićenoj ikonama  i izvodima iz svetih spisa,  pred brižljivo probranim slušaocima,  pesnikovo čelo se zari  i jezik obrasta - perjem. 

Umesto reči sunce  on izgovara naziv ustanove i kao ime svog boga  uzvikuje nadimak vodje. 

Sve je u najboljem redu.  Tapšu ga po ramenima  i stavljaju mu šećer u usta. 

Ali on vidi kako se iz mreža metonimija  izmigoljuje jegulja (menu de jour)  naručene poente. Metafore  kojima prevozi robu imaju dvostruko dno. 

Svojegrlavi slogovi gube korak  sa usvojenim ritmom. Lice skrnavljenja  proviruje iza zajapurene maske.  Uz grč strepnje od pogrdi i kazni.

---

str. 94 

“Književna reč” (u br. 214-216, ljeto 1983) objavila je i pjesmu slovenskog pjesnika BORUTA HLUPIČA “Ne računajte sa nama”, svojevrstan odgovor na popularnu pjesmu Djordja Balaševića, “Računajte na nas”. 

nesposobni za materijalističku analizu okrutno proganjate kritike na naš račun: zar ne uzdrhćete!  mi smo vaše razbojničko ogledalo:  refleksija bezbrojnih oglednih ureda.  zašto se branite od nas:  kada znate sve: ono čime vas hrane zar ne volite gledati svoje uredske face?  zar je zabranjeno pogledati mrtvome u oči?  priznajte: medju nama: ne računate na nas:  pa šta? Čekamo na poljupce i jabuke  i ne verujemo više vašim vatrenim parolama.  vaši smo jevrejski sinovi: u toj činiji kolinja  u toj obećanoj zemlji: noći i magle.

---

str. 109 

“Književna reč (u br. 213, 25. juna 1983) objavila je na naslovnoj stranici “kratku priču” Nemanje Mitrovića “Nakaze”. (Taj broj lista je inače posvećen kratkoj priči, gdje se, kako ističe “Književna reč” dešavaju “Najuzbudljivije stvari u svetu naše proze danas”.) Priča “Nakaze”, objavljena je dakle vrlo upadljivo, na naslovnoj stranici lista, a što je pisac htio da kaže (poruči) u tom “literarnom” (a ne “stručnom” medicinskom) tekstu, vidjet će se iz njenog sadržaja.  “Proučavajući aksolotle, gđa Šoven je utvrdila da polno zrela jedinka ove vrste predstavlja nerazvijen embrionalni oblik daždevnjaka”, počinje svoju “Priču N. Mitrović, dodajući da “aksolotl u pogodnim uslovima sazreva i postaje daždevnjak, dok se u svojoj prirodnoj sredini normalno radja, razmnožava i umire kao potpuno zasebna, nezavisna vrsta koja ne dostiže punu biološku zrelost. Ovaj jedinstveni primer pokazuje da zakržljalost može biti trajna, nasledna osobina čitave vrste. Nakaze predstavljaju jedan od tih neobičnih perifernih oblika života. Po svojim odlikama se razlikuju od postojećih ljudskih rasa, a pojedine od njih, zbog izrazite medjusobne sličnosti u rastu i telesnoj gradji, vezuje pripadnost nekoj potencijalnoj, nepostojećoj rasi. Te vilinske rase postoje samo periodično... Svi oni kao da potiču iz istog semena, podmetnuti u različite sredine kao kukavičja jaja. Bez obzira na to koliko im se roditelji razlikuju, oni liče jedan na drugoga kao blizanci... Uvek poluotvorenih usta, kao da su im sopstvena, zatenguta lica tesna, oni nas uhode nemo, sa mirnim pogledom utopljenika.”

--- 

str. 131 

LOJZE KOVAČIČ, književnik koji inače u Domu pionira u Ljubljani “vodi lutkarsku i literarnu djelatnost”, dao je intervju Manci Košir (”Književna reč”, br. 210, 10. maja 1983). Povod za razgovor bio je izlazak iz štampe prvog dijela Kovačičeve “izuzetne proze” “Pet fragmenata” iz koje je knjige M. Košir citirala neke autorove stavove:  “Politički roman kod nas ne možeš napisati: ovaj naš život je pre svega totalni privid koji postane opasan čim hoćeš konkretno da ga se prihvatiš: po drugi put živimo još u paleolitu svog podaničnog doba. Vreme u ratu kad je sve to započelo jednom zauvek je zaplombirano komunistima i fašistima, tim razmaženim ekstremistima, koji nikoga ne puštaju blizu. Ista je stvar s ovih 30 godina posle rata: ljudi su navikli da ideologija ne stoji ni u kakvoj vezi s njihovom stvarnošću, a uprkos tome moraju da je prihvate, jer im je distribuiraju odozgo, kao svakidašnji deo njihovog života. Privid s leva i desna”.  Zapitala ga jae: “Vi uopšte ne marite za politiku, ni za oficire, policajce, službenike... Da li zato što imate loše iskustvo sa njima (mislim na vaš zatvor 1945, i januara 1946, na kaznu, zaplenu “Besede” (časopisa - n. n.) zbog vašeg “Zlatnog poručnika”, na izgon s posla, jer ste novinarski rad shvatili ozbiljno itd.?”

Odgovorio je da “ne mari ni za kakve uniforme. “Uniforme su alegorije ovog uniformisanog vremena o kojem sam vam govorio. Vidite, utrenutku kad život postaje sve komplikovaniji, tajanstveniji, fatalniji, smrt je jednostavnija, uniforme su, kao vidljiva poverenica društva koje ne opstaje, anahronizam... Na pitanje da opiše “kakvu peripetiju s vlastima”, odgovorio je da upravo sada detaljno opisuje “svoje vreme od 1938. do 1948″, te da će se to čitati. 

--- 

str. 167 

U gotovo svakom razgovoru i predstavljanju Vitomila Zupana ističe se (ili on sam ističe) kako je proganjan od “vlasti”, kako je sa “vlašću” u stalnom sukobu. U anketi “Politike” (br od 12. oktobra 1982) o našem kulturnom trenutku, te je “progone” objasnio ovako: “U svim tim stvarima (riječ je o lošoj situaciji u kulturi i ne samo u kulturi - n. n.) se laže. Na te laži se naučiš ili ne. I jedno i drugo je loše. Laže se, to znači da se svet novina, politike, društvenih institucija većinom služi lažju. Mi se na to naviknemo, otvrdne nam koža, pomirimo se sa tim. Ili se ne naučimo, pa nas progone.”

...

str. 202

“Start je u br. od 14. siječnja 1984. objavio široki napis Milomira Marića (novinara “Duge”) o ŽELIMIRU ŽILNIKU, “jednoj od najkontroverznijih ličnosti jugoslavenske kinematografije”. Marić je, medju ostalim, komentirao i neke Žilnikove sporne filmove. Istakao je da je tek snimajući dokumentarni film o studentskim dogadjajima iz 1968. godine “Žilnik shvatio da u društvu postoje snage koje ne interesiraju nikakve promjene i koje su sasvim zadovoljne trenutnim stanjem. A bio je uvjeren da privilegiranim drugovima samo treba prijateljski i komunistički ukazati da njihov položaj nije baš u skladu sa socijalističkim moralom i da će oni isti trenutak postati najveći borci protiv društvenih nejednakosti. Ljudi su se zbog prezauzetosti bili malo zaboravili i vjerojatno su i sami počeli osjećati grižnju savjesti. Trebalo je samo ubrzati to otrežnjenje... Kažu da se - piše Milomir Marić - 1968. Žilnik vozio u ‘spačeku’ prebojanom u tenk iz kojega je prijeteći virila limena cijev, kao simulacija topovske cijevi. Tim istim spačekom, istina bez limene cijevi, njegovi junaci u filmu “Rani radovi” kreću u narod da ispitaju koliko je revolucija daleko od stvarnosti. Zapravo film je na tragu domaćih sutednskih nemira i sovjeske intervencije u Čehoslovačkoj, ozbiljno zabrinut nad sudbinom socijalizma na raskršću.  Sudbina “Ranih radova” bila je takva da je nakon kraćeg prikazivanja Okružno javno tužilasštvo u Beogradu privremeno zabranilo film zbog “teške povrede društvenog i političkog morala”. M. Marić kaže da je producentu “Avala-filma” “sugerirano da je ta zabrana stav najviše partijskog i državnog rukovodstva i da je bolje da se protiv nje ne žale”. Okružni sud u Beogradu kasnije je ukinuo odluku o privremenoj zabrani tog filma, te je “nakon grozničave trke s avionima i carinom” “tek oslobođeni” film stigao na Berlinski festival. Marić ističe da je nekim inozemnim kritičarima bilo “malo sumnjivo kakav je to radikalan film protiv državne birokracije kada ga je ona financirala i kao svog reprezenta poslala na medjunarodni festival. 

---

str. 226

Nekoliko zaključnih konstatacija 

I ova analiza dovoljno posvjedočuje da se u naš kulturni život posljednjih godina plasiraju nimalo bezazlene političke teze, zahtjevi i optužbe, te postiže aferaška politizacija posebno književnosti, kazališta i filma. Javnosti se kao velika iznačajna djela i ostvarenja nerijetko nude stvari čija je umjetnička vrijednost osrednja ili nikakva, ali ih se iz političkih razloga veliča i natura.  Sadržaj ove analize upućuje na nekoliko slijedećih konstatacija:  1. Nastojanja da se demistificira društvo, revolucija, čitava novija historija poprimila su relativno široke razmjere i u sferama kulture i umjetnosti. 2. Naša nedavno prošlost i naša sadašnjost podjednako su mračne i neljudske  (...) 4. U dijelu literarne produkcije izjednačava se jedna i druga strana u NOB-i: revolucionari, partizani, komunisti, s ustašama, četnicima, bjelogardejcima, fašistima. 5. Sve što se dogadjalo i što se dogadja, a izaziva osudu, prezir i gnušanje, skrivili su jedni te isti ljudi, oni koji su u ratu pobijedili i do danas ostali na društvenoj sceni kao vlastodršci.  6. Narod i radnička klasa su objekti birokratske, vlastodržačke manipulacije i jedini je zapravo nosilac borbe za slobodu i demokraciju sloj inteligencije.